LAKTAŠI, 19. aprila –  Jutros smo se zapitali, potaknuti pričom o “Danu vina Laktaši 2019”, zašto je običaj kucnuti se čašama prije nego što popijemo vino?

čaše

Tradicija koju poštujemo, a rijetko o tom razmišljamo ( bitnije je vino, zar ne?), po nekim vjerovanjima kaže da zvuk koji nastane kad se “kucnemo” čašama, tjera demone.

Drugi pak vjeruju, da se prilikom kucanja iz čaše u čašu prelije malo vina, i tako ste bili sigurni da vas partner koji pije s vama nije mogao otrovati, a da rizikuje i svoj život.

Koliko god te teorije bile uzbudljive i atraktivne, jednostavno nisu istinite.

Pravi razlozi zbog kojih dodirujemo naše čaše su mnogo jednostavniji. Prije nego je izmišljeno kucanje čašama, zdravica je uključivala četiri čula: dodir, okus, vid i miris. Uši su bile izostavljene. 

Međutim, kako se proizvodnja čaša pretvarala u umjetnost, ljudi su počeli cijeniti fine zvukove koji su nastajali kad bi se čaše sa visokim nogicama dotakle. I polako je i zvuk uključen u rutinu testiranja vina.

Zvuk, takođe doprinosi i osjećaju zajedništva. U stara vremena, domaćin bi imao samo jednu posudu za vino, i dok bi prošao oko stola i počastio sve goste, on bi ostao zadnji koji pije. Najčešće bi uzimao i komadić hljeba, iza svih, jer je poslednji pio.

Kako je medicina napredovala, i ljudi počeli da se pribojavaju mikroba, počeli su da piju svako iz svoje čaše, a kucanje čašama je postao način da se kaže: “Hej i ja sam dio ove zajednice, i dijelim dobre osjećaje!”