LAKTAŠI, 05. februara – Zoran Kovačević,  organizator skokova u Vazduhoplovnom klubu Skydive Banjaluka .

„Noćni skokovi su neobični. Imate osjećaj da su zvijezde dole kao i gore kada pogledate iz aviona, i onda se bacite u tu provaliju i letite 200 Km/h. Fenomenalno.“

padobranci skydive

Mnogi padobranci će reći da je let u vazduhu nešto najljepše, jer baš tu čovjek pokazuje da može biti slobodan poput ptice i da umije prkositi gravitaciji koja ga vraća tlu. Oni koji okušaju skok iz aviona i let na nebeskim visinama, rijetko kad da ostanu imuni na adrenalin, pa se vrlo brzo nađu na spisku onih koji i karijeru i život posvete tome. Jednu od takvih priča ima i Zoran Kovačević iz Banjaluke koji je do sada izveo preko 1.000 skokova. – Prvi skok sam imao u avgustu 2004. godine na aerodromu Zalužani u Banjaluci. Došao sam samo da probam kako izgleda. Bilo nas je tada 20-ak u grupi, ali onda shvatam da skačem samo ja iz te grupe, prisjeća se Zoran.  A ljubav prema padobranstvu ga je kaže navela da se i profesionalno usavrši u tome. – Skok po skok i došao sam do dozvole za sportskog padobranca i položio za istu 2006. godine. Od tada učestvujem na brojnim takmičenjima širom bivše Yu i nekoliko evropskih zemalja, kaže naš sagovornik.

Ovaj sport mu osim adrenalina, donosi i mnogo poznanastava, koja su često nalika porodičnim okupljanjima. – Upoznao sam jako veliki broj ljudi, prijatelja, a svi padobranci odakle god da su, ustvari su velika porodica i svi se drže zajedno. Pomažu i privatno jedni drugima. Svi padobranci su jednakog mentaliteta, svi se razumijemo i držimo zajedno, poručuje Zoran, opisujući solidarnost koja vlada među padobrancima.

– Učestvujemo na 15-ak takmičenja/manifestacija godišnje. Svjetski kupovi u Sloveniji, Italiji, Hrvatskoj i Austriji. Lokalnih i regionalnih takmičenja takođe. Organizujemo i svoje takmičenje u Klubu, “5 ZVIJEZDA”, posvećenog našim nastradalim drugovima, koji su život izgubili u padu aviona 2012. godine u Banjaluci, navodi Zoran.

Prvi skokovi su uvijek kod svih padobranaca upečatljivi i nezaboravni, kaže naš sagovornik dok opisuje kako je to bilo u njegovoj priči.

– Svoj prvi skok sam obavio sasvim rutinskim, malo i nesvjesno, obuka je bila dobra tako da sam spreman i otišao na skok. Svoj prvi skok na slobodno dejstvo, odnosno skok kada sami otvarate padobran, bio je 5. po redu. Taj mi je ostao u sjećanju. Nevjerovatan osjećaj slobodnog pada. Sloboda potpuna, prisjeća se  Zoran.

Upečatljivi skokovi su i oni vanaerodromski, skokovi na različite manifestacije koje padobranci često podržavaju svojim učešćem.  – Svaki je od njih poseban. Nije kao na aerodromu. Obično sa mnogo prepreka na zemlji, nepoznat teren, mnoštvo ljudi koji posmatraju uz ovacije. Super je osjećaj, a djeca budu naročito oduševljena. Takođe, noćni skokovi su neobični. Imate osjećaj da su zvijezde dole kao i gore kada pogledate iz aviona, i onda se bacite u tu provaliju i letite 200Km/h. Fenomenalno…

Kovačević dodaje i to da su i skokovi na vodu  takođe atrakcija. On navodi da sve aktivnosti obavlja sa puno ljubavi, te da je posebno srećan što ima dobru ekipu sa kojom radi. – Imam odličnu ekipu u klubu, moje momke sa kojima se takmičim u skoku na cilj. Dobra ekipa, vesela i uvijek posebna, dobro se držimo i družimo privatno, kumovi smo jedni drugima, djeca nam se druže na aerodromu, čak ih i na takmičenja vodimo ponekad. Fina atmosfera. Tu su sa nama i roditelji nekih od momaka koji su nastradali u padu aviona. I oni čine naš Klub i dosta se zalažu, kaže Kovačević.

Ono kako bi opisao svoju svakodnevnicu je naredna rečenica: „ Klub nam je druga kuća svima i mnogo vremena provodimo na našem aerodromu, naročito kada je sezona“, koju kaže jedva iščekuju, jer je najveća želja svakog padobranca vedro i sunčano nebo.

Novosti plus