25.9 C
Laktaši
Srijeda, 23 Juna, 2021

PRAVA RADNIKA RAZLOG ZA SVE VEĆI BROJ SPOROVA “Svaki radnik ima pravo na putni trošak u visini mjesečne karte javnog prevoza i nije bila ograničena kilometraža”

0

BANJALUKA, 22. oktobra  – U prvih devet mjeseci ove godine zaprimljena su 834 prijedloga za mirno rješavanje radnih sporova, dok ih je u istom periodu prošle godine bilo 1.510, a za ovim uslugama sve više poseže i privatni sektor, potvrđuju u Agenciji za mirno rješavanje sporova RS te ističu da je u ovoj godini privatni sektor više rješavao radne sporove njihovim posredstvom nego prethodnih godina.

 30975-isplata-dinari

“U ovoj godini je zaprimljeno 828 individualnih i šest kolektivnih prijedloga, dok je prošle godine zaprimljeno 1.490 individualnih i 20 kolektivnih prijedloga”, istakli su u Agenciji za “Nezavisne”.

Naveli su da je u konačnom zbiru zaprimljenih prijedloga ipak više onih koje je podnio javni sektor nego privatni, a najviše ih je bilo u zdravstvu i lokalnoj upravi.

Naglasili su da su najčešće predmet sporova neisplaćene plate, otkaz ugovora o radu, neisplaćene naknade troškova prevoza, uplata doprinosa…

Prema njihovim riječima, u prvih devet mjeseci ove godine završeno je 688 predmeta – 684 individualna i četiri kolektivna i to tako što je u više od 60 odsto predmeta zaključen sporazum o mirnom rješavanju radnog spora.

Milenko Granulić, predsjednik Sindikata zdravstva i socijalne zaštite RS, rekao je da je u zdravstvu bilo mnogo sporova, jer većina poslodavaca nije primjenjivala kolektivni ugovor za zaposlene u zdravstvu.

“Ti sporovi su se pretežno odnosili na pitanje plaćanja prevoza. Svaki radnik ima pravo na putni trošak u visini mjesečne karte javnog prevoza i nije bila ograničena kilometraža, nego je svaki radnik imao pravo, pa je tu bilo sporova s poslodavcima”, rekao je Granulić.

Prema njegovim riječima, većina sporova je riješena putem Agencije za mirno rješavanje sporova RS, a u jednom dijelu su poslodavci shvatili  da moraju primijenti kolektivni ugovor.

Istakao je da su neke zdravstvene ustanove na ovaj način pokušale da riješe i problem zaostalih plata, ali da su ipak sporovi u vezi s naknadama za prevoz najčešći.

“Poslodavci su pokušali da ograniče kilometražu kada su u pitanju te naknade za prevoz, ali tu nema ograničenja kilometraže i izbjegavali su da plate ono što je u interesu radnika”, istakao je Granulić i dodao da je većina problema sada riješena.

Dragutin Škrebić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, komentarišući podatak da i privatni sektor sve češće sporove rješava putem Agencije, rekao je da je mirno rješavanje spora u svakom slučaju najbolje rješenje.

“Uvijek je bolje spor riještiti mirno nego posredstvom suda, tužbi i ostalih faktora”, ocijenio je Škrebić.

 

Nezavisne

Prvenstvo BiH bez Igokee

0

LAKTAŠI, 22. oktobra – Košarkaši Igokee ove sezone, osim prvog dijela Prvenstva Bosne i Hercegovine, neće igrati niti Ligu 6, pa samim tim ekipa iz Aleksandrovca neće imati priliku da se bori za titulu prvaka BiH, potvrđeno je ovo juče “Nezavisnim” iz kancelarije Košarkaškog saveza BiH.

 20181021161118_503859

Višestruki šampioni BiH i aktuelni osvajači Kupa, kako sada stvari stoje, biće fokusirani isključivo na regionalnu ABA ligu, a ostaje tek da se vidi hoće li i kako u vezi s tim pitanjem reagovati novoizabrano rukovodstvo Košarkaškog saveza BiH, na čijem čelu je od subote i zvanično proslavljeni bh. košarkaš Mirza Teletović. Iz KS BiH juče su za sve informacije u vezi s ovim pitanjem upućivali na novog predsjednika, koji će se zvanično javnosti obratiti danas u Sarajevu.

“Igokea neće igrati Prvenstvo BiH. To je informacija sa sjednice Upravnog odbora KS BiH održane u Busovači u subotu. O tome da li će zbog toga biti sankcionisani i da li će eventualno, ako se vrate u nekoj od narednih sezona, igrati od nižeg ranga, nije bilo govora na sjednici u Busovači. Odluka je da takve informacije može davati samo predsjednik Teletović”, rekli su juče u KS BiH.

Teletović je na vanrednoj sjednici KS BiH, koja je trajala samo pola sata, jednoglasno izabran na čelnu poziciju krovne organizacije bh. košarke. Potpredsjednici Upravnog odbora su Dalibor Miloš i Boris Spasojević. Članovi Upravnog odbora su, osim Teletovića, još i Aid Berbić iz Tuzle i Feđa Jovanović iz Zenice, zatim Boris Spasojević, Dana Muminović i Milan Plavšić iz Republike Srpske te Dalibor Miloš, Nikica Petrović i Vinko Batinić iz KS Herceg Bosne.

“Kao što sam se borio na terenu, tako ću se boriti i za KS BiH da radimo i funkcionišemo kako treba. Dajem vam svoje obećanje”, kazao je na sjednici Skupštine Teletović.

Najavio je da slijede brojne obaveze, među kojima je i pronalazak zamjena za funkcionere koji su dali ostavke.

“Ljude najviše interesuje uspostavljanje novog Upravnog odbora. Ljudi koji su uputili zahtjeve za ostavke nisu više na tim pozicijama. Što se tiče izbora generalnog sekretara, to će vršiti Nataša Bašović, koja će biti vršilac dužnosti otprilike 90 dana dok komisija ne napravi intervjue sa novim kandidatima. Ljudi u Upravnom odboru bili su korektni, a odluke jednoglasne. Svima nam je želja da KS BiH krene naprijed, kao i bh. košarka. Veoma je važno to što se liga nastavlja”, istakao je Teletović.

Predsjednik Skupštine KS BiH je Dalibor Miloš, potpredsjednici su Nihad Selimović i Ognjen Mihajlović.

Barbarić: Trošićeš svoj novac

Nakon vanredne sjednice skupštine KS BiH i imenovanja Mirze Teletovića za predsjednika oglasio se dosadašnji generalni sekretar Dubravko Barbarić.

“Ono što Mirzu u prvom redu, a tako i ostale članove UO, čeka jesu igrači koji ne žele igrati za svoju zemlju. Treneri koji ne žele trenirati svoju zemlju. Privrednici koji ne daju lako novac za reprezentacije. Čeka te i to da ćeš trošiti svoj novac i ugled kad zagusti, kako sam i ja, a zagustit će često”, poručio je, između ostalog, Barbarić Teletoviću i saradnicima.

 

Nezavisne

VESLALI 500 KILOMETARA Kajakaši Vrbasa Darko Savić i Saša Babić stigli u Beograd

0

BEOGRAD, BANJALUKA, 22. oktobra – Darko Savić i Saša Babić, kajakaši Vrbasa iz Banjaluke, stigli su danas u popodnevnim časovima čamcima u Beograd, a na put dug 500 kilometara krenuli su iz Banjaluke u četvrtak rano ujutro.

Darko-Savic-Most-na-Adi (1)

 

– Hvala vam što ste nas podržali u ostvarivanju dječačkog sna – napisao je Darko Savić na svom Fejsbuk profilu odmah po dolasku u Beograd.

Foto: Privatna arhiva

 

– Put je bio izuzetno naporan ali mi smo imali zaista veliku želju da napravimo veliki podvig. Iako je vodostaj Vrbasa i Save bio nizak uspjeli smo da dođemo u Beograd prije planiranog vremena. Već sada mogu reći da ćemo naredne godine ići na još dužu dionicu – rekao je Savić.

Foto: Privatna arhiva

 

Savić i Babić su planirali da ovaj put pređu za pet dana tako što bi veslali svaki dan po 100 kilometara. Međutim, nakon štu su u prvom danu prešli 120 kilometara bilo je jasno da će prebaciti plan.

Dva kajakaša za ovaj podvig pripremala su se više od pet mjeseci, a gotovo svakodnevno veslali su po 50 kilometara.

 

Srpskainfo

Nedeljno popodne: Nušićeva krava gospođa i gospođa krava

0

LAKTAŠI, 21. oktobra – Za Branislava Nušića pričalo se da je kao dete bio veoma nemiran i nepažljiv na časovima. Tako ga je, nastavnik na času srpskog jezika prozvao da kaže neku poslovicu za kaznu, na šta mu je Nušić spremno odgovorio:„Koliko budala pita ni sto pametnih ne mogu da mu odgovore”. Nastavnik, sumnjavši da Nušic misli na njega, zatraži od Branislava još jednu poslovicu.

nusic
„Pametnom je dovoljna i reč”, samouvereno mu odbrusi Nušić.
Nastavnik sada već razljućen što se Nušić šegači sa njim pred celim razredom, odluči da ode po direktora, i s vrata doviknu:„Da te čujem sad Nušiću”.
Međutim, i ovo je Nušić spremno dočekao:„Nesreća nikad ne dolazi sama”.
Nušić je uvek važio za bistrog i oštroumnog čoveka koji je bio ispred svog vremena.
U svojim delima stvarao je univerzalne likove, upućujući oštru kritiku društvu i tadašnjim vlastima.
Nikad se nije ustručavao da kaže šta misli, te tako postoje brojne anegdote koje opisuju njegovu surovu iskrenost, poput one kada ga je jedna gospođa tužila što joj je rekao da je krava.

Našavši se pred sudom, Nušić je upitao sudiju, da li bi ga kaznio kada bi on jednoj kravi rekao da je gospođa, na šta mu je sudija rekao da ga zbog toga svakako ne bi kaznio. Čuvši to Nušić se okrenu ka ženi i reče joj:„Doviđenja gospođo”!
Branislav Nušić rođen je na današnji dan, 1864. godine.

Izvor: Erudita

 

 

“Lebac sutra nemojte poslati”: Dirljive POSLEDNJE PORUKE koje su Kragujevčani poslali pred streljanje

0

LAKTAŠI, 21. oktobra -Tri dana između 19. i 21. oktobra 1941. godine zauvek će ostati crnim slovima ispisani na stranicama srpske istorije kao vreme kada su nacisti u Kragujevcu streljali ogroman broj civila uključujući i đake i decu od kojih je najmlađe imalo samo 11 godina.

24732-streljanje-daka

Na suđenju u Nirnbergu nakon Drugog svetskog rata predstavnici tadašnje Jugoslavije dokazivali su da je u Kragujevcu 1941. godine streljano oko 7.000 civila. Savremena istraživanja kažu da su tada ubijena 2.792 građanina jer za toliko osoba postoje ličnim podacima – ko su bili, gde su i kada rođeni, čime su se bavili… Među njima je bilo i 300 kragujevačkih učenika i dece od kojih je najmlađe imalo 11 godina.

 

Za Kragujevac koji je tada ima tek nešto više od 20.000 stanovnika ovaj zločin zavio je u crno skoro svaku porodicu u gradu. U dokumentaciji Spomen-muzeja “21. oktobar” sačuvane su 42 poruke streljanih. Njih su u poslednjim časovima, na komadima papira, iscepanim novinama ili poleđini fotografija, svojim najmilijima pisali Kragujevčani koji su znali da se kućama neće vratiti.

Ovo su neke od tih potresnih poruka:

“Lebac sutra nemojte poslati” – Jakov Medina, knjigovođa

“Mila Ružice, oprosti mi sve na poslednjem času. Evo ti 850 dinara, tvoj Boža” – Božidar Milinković, majstor, na poleđini radničke knjižice

“Draga Lelo, Seko i Bato, kucnuo je zadnji čas, oprostite svom tati. Ljubi vas sve Lazar. Htedoh se slikati s tobom Lelo, ali ti odgodi. Žao mi je” – Lazar Petrović, radnik, na poleđini stare dopisnice

“Ja i Aca odlazimo zajedno. Ljubi vas otac, živite u slozi” – Nikola Simić, inženjer streljan zajedno sa sinom Aleksandrom, gimnazijalcom od 18 godina koji je pored dopisao: “Pozdravlja vas sve Aca. Pozdravite moju drugaricu Danicu”

“Tata, ja i Miša smo u topovskim šupama. Donesi nam ručak, neki džemper i neki ćilim. Donesi nam u teglici pekmez. Paja. Tata idi kod direktora ako vredi” – gimnazijalac Pavle Ivanović koji nije znao da je i njegov otac uhapšen

“Zbogom, Mico. Ja danas pogiboh. Zbogom, srce. Poslednja mi misao na tebe. Budi sretna, sine i bez mene” – Radislav Simić

Dnevno.rs

ON JE SREĆKU (2) I OTAC I MAJKA Život Tomislava Sarića je NAJTUŽNIJA PRIČA o borbi, ljubavi i smrti

0

VALJEVO, 212. oktobra – S jedne strane Srećko (2), s druge strane Miroslav (85). Između njih Tomislav (55) – jednom otac, drugom sin. I tužna priča o njegovoj borbi da u seoskom domaćinstvu koje ubrzano propada brine o malom sinu i nemoćnom ocu, oplakujući suprugu koja je dijete na svijet donijela bolujući od raka, ali njegov drugi rođendan nije dočekala.

Srecko2

Tomislav Sarić iz Gole Glave, udaljene 20 kilometara od Valjeva, kasno je postao otac, a rano udovac. Prije pola godine je sahranio suprugu Radmilu (50), koja je u svojoj 48. godini ostala u drugom stanju, kada joj je već bio dijagnostikovan karcinom dojke, piše Blic.rs.

Foto: P. Vujanac/RAS Srbija

 

– Govorila je da je sebi već rodila troje danas već odrasle djece u prvom braku, da želi da meni rodi dijete da ima ko da me gleda i da mi slavu slavi. Jednostavno, borili smo se zajedno i o bolesti nismo mislili. Srećko se rodio 11. oktobra 2016, sa 2.270 grama, ali je dobro napredovao. Rada se nakon porođaja osjećala dobro, bila je srećna. Ali krila je da su se vratili bolovi, dokle god je mogla da trpi. Prvi odlazak kod ljekara poslije porođaja pokazao je veoma loše rezultate i bilo je neophodno da se odmah počne sa terapijom. Već tada sam prestao da radim na zemlji, da bih mogao da brinem i o njoj i o bebi. Svakog dana, sa djetetom u naručju, odlazili smo na onkologiju. Prodao sam stoku, kupio lijekove i injekcije iz Rusije, ali efekta nije bilo i pored sve te terapije koju je primila. Sama je, da bi mi olakšala, tražila da ode u bolnicu, svjesna da neće dugo izdržati. Govorila je da će biti šta biti mora, da gledam dijete – kroz suze priča Tomislav.

Posle tri mjeseca u bolnici, Radmila je sama od supruga tražila da je dovede kući. Iz polukome se probudila posljednjeg jutra svog života i praktično sa djetetom u zagrljaju preminula 10. aprila. Od toga dana, na Tomislavu je svaki kućni posao, od spremanja hrane, preko čuvanja i igre sa djetetom, do pranja i čišćenja.

– Ni u šumu ne mogu da odem da isječem drva da ih pripremim za nas, kamoli da ih prodam. Krenem sa djetetom u njivu da radim, on uzme motiku, plašim se da se ne povrijedi, pa odustanem od posla. Sa ocem ne mogu da ga ostavim, jer on slabo vidi i teško se kreće, ni sebe ne može da sačuva. Selo je pusto, nema ko da ga pričuva. Pogotovo sad moram da budem stalno uz Srećka, jer je preponsku kilu operisao 9. oktobra – priča Tomislav.

Nije mu teško to što je, kako kaže, „i otac i majka i domaćica i dadilja“. Teško mu je što ne može da bude domaćin kao što je bio. Prije ženidbe podigao je kuću na sprat, obrađivao četiri hektara zemlje, radio sa drvima i gajio šest krava. Da bi liječio pokojnu suprugu, svu stoku, poljoprivredne mašine i automobil je prodao.

Jedini prihod sada je Srećkov  dodatak od 3.560 dinara. S druge strane, nad glavom mu visi dug za struju od 45.000 dinara i stalna prijetnja da će ostati u mraku, kao i dug gradskoj direkciji za robne rezerve za 600 kilograma mesa, jer je grlo koje je dobio na čuvanje morao da proda kako bi platio lijekove i odvoženje Radmile na terapiju.

 

Foto: P,Vujanac/RAS Srbija

 

– U Centru za socijalni rad su mi rekli da socijalnu pomoć mogu da dobijem ako ostavim oca i odem da budem podstanar, jer poljoprivredno gazdinstvo nema pravo na socijalnu pomoć. Kako da ostavim oca, zbog čega? U obdaništu su mi rekli da sam zakasnio za Srećkov upis, a to je bilo u vrijeme dok je Rada bila na samrti. Sve što mi treba jeste godinu dana pomoći, dok dijete ne krene u obdanište. Neće biti teško ni da čistim, spremam, perem na ruke (nemaju kupatilo). Samo da me ne jure kao da sam zločinac, a ne samohrani otac koji sada zbog djeteta ne može na njivu – žali se Sarić.

Mamina slika i očeve suze

Sa Srećkom u naručju Tomislav nas ispraća do kapije, na kojoj je Radmilina plakata. Dijete upire prstom, prvi put izgovara riječ „mama“, Tomislav plače. Radmila je herojski izdržala trudnoću sa najtežom bolesti, iako su joj ljekari i u Beogradu i u Valjevu predlagali da je prekine kako bi na vrijeme počela sa sopstvenom terapijom. Nije poslušala ni njih, a ni supruga.

Tomislav tek treba i da zvrši i nasljedno rješenje pokojne supruge. Za to će mu trebati 3.700 dinara, taman koliko primi dječiji dodatak od koga uzima hranu i kozmetiku za dijete.

 

Srpskainfo

‘Meso uzgajamo u reaktorima, dovoljno nam je pileće pero…’

0

LAKTAŠI, 21. oktobra – Iz američkog Justa kažu kako tehnologija još uvijek nije spremna za masovnu proizvodnju, ali i da će se njihovo meso iz ‘bioreaktora’ u malom broju odabranih restorana pojaviti još ove godine…

b5657072c362b482efaa

S obzirom na konstantno povećanje ljudske populacije (UN predviđa da će do 2100. godine Zemlju nastanjivati više od 11 milijardi ljudi), raste i potreba za mesom. No, računica nije jednostavna i rješenje za prehranu sve brojnijeg čovječanstva nije u povećanju proizvodnje tradicionalnim putem jer stočarska industrija atmosferu zagađuje više od svih ostalih industrija na svijetu.

Brojne kompanije širom svijeta stoga već godinama rade na razvoju tehnologije koja bi omogućila uzgoj mesa bez uzgoja, a onda i ubijanja životinja. Jedna od njih je i Just, kompanija koja se smjestila u San Franciscu. Oni već neko vrijeme uspijevaju uzgojiti komade pilećeg mesa i to iz stanica, pazite sad – pilećeg pera.

Meso se uzgaja u tzv. ‘bioreaktorima’, a za uzgoj komada mesa zasad su potrebna dva dana. Kako bi se uvjerili kako izgleda proizvodni proces te kakvog je ukusa piletina ‘koja pileta nije vidjela’, Just su posjetila dva novinara BBC-a.  Iz Justa kažu kako tehnologija još uvijek nije spremna za masovnu proizvodnju, ali i da će se njihovo meso iz ‘bioreaktora’ u malom broju odabranih restorana pojaviti još ove godine.

– Mi meso proizvodimo iz mesa. Samo što više ne moramo ubiti životinju, objasnio je novinarima Josh Tetrick, jedan od vodećih ljudi Justa.  Utisak koji im je ostavilo meso iz laboratorija bio je, kažu – impresivan. Bilo je nešto mekše od uobičajene piletine, ali sve ostalo je bilo vrlo fino, kažu u svojoj reportaži.

– Na razvoju ove tehnologije radimo kako bismo zaustavili pokolj životinja, ali i uništavanje planeta čemu proizvodnja na farmama itekako pridonosi. Ništa manje bitna nije ni činjenica da naše meso nije genetski modificirano, a za rast mu nisu potrebni antibiotici, kaže Tetrick.

– Godišnje ubijamo 70 milijardi životinja kako bismo nahranili 7 milijardi ljudi, kaže dr. Uma Valeti, kardiolog koji je osnovao tvrtku Memphis Meats koja se također bavi uzgojem mesa u laboratorijima.  – Globalna potražnja za mesom se udvostručuje kako sve više ljudi izlazi iz siromaštva. Čovječanstvo jednostavno neće biti u mogućnosti proizvesti dovoljno životinja kako bi nahranili 9 milijardi ljudi, koliko će nas biti 2050. godine, kaže Valeti.  Prosječni Amerikanac danas konzumira oko 100 kilograma crvenog mesa i peradi godišnje. To je u prosjeku za 9 kilograma godišnje više nego u 70-im godinama prošloga stoljeća, navodi BBC.

Predvodnik stanične proizvodnje mesa je nizozemski znanstvenik Mark Post. On je 2013. uzgojio i ispekao prvi hamburger iz laboratorija i prodao ga za, nije šala – 300 tisuća američkih dolara.  Troškovi proizvodnje mesa u laboratorijima još su uvijek previsoki. Post tvrdi da bi, uz povećanje proizvodnje i masovnu potražnju cijenu hamburgera uspio sniziti na možda 10 dolara po komadu što je i dalje previsoko.  U tehnologiju stanične proizvodnje mesa uložili su i milijarderi Richard Branson te Bill Gates, ali i Tyson Foods, najveći prerađivač mesa u SAD-u. Oni u samo jednoj sedmici kolju oko 424 tisuće svinja, 130 tisuća krava i 35 milijuna pilića. Njihov je cilj da se u budućnosti iz ‘mesne kompanije’ transformiraju u ‘proteinsku kompaniju’.  Osim smanjenja troškova proizvodnje, pred ovom industrijom stoji i još će desetljećima stajati brojne prepreke – od regulative zemalja do tradicije i milijuna proizvođača koji će se buniti zbog mesa iz laboratorija.

No, ljudi su se nekada bojali i sijalica i televizora i automobila. Želi li čovječanstvo napraviti korak naprijed i pritom sačuvati planetu, i meso iz laboratorija će morati prihvatiti, baš kao i nabrojene tehnologije.

 

24sata.hr

Aktuelnosti

Najčitanije

Najviše komentara