LAKTAŠI, 27. juna – Međunarodni dan borbe protiv zloupotrebe i krijumčarenja droga odredila je Generalna skupština UN 1987. godine, i već tradicionalno se obilježava 26. juna.


Da je zavisnost od opojnih droga velika opasnost o kojoj treba više da se govori, kazala je u razgovoru za “Nezavisne novine” sestra Amata Anđelić, koordinatorka Centra za odvikavanje od zavisnosti “Marjanovac” u Aleksandrovcu.

Kako ističe, u Centru se trenutno liječi dvadesetak osoba, a svaka od njih ima drugačiju životnu priču.

“Znatiželja i uvjerenje da se ovisnost ne može baš njima desiti jedan je od prvih razloga zašto se mladi odluče da prvi put konzumiraju opojne droge. Kod nekih sve krene sa cigaretama još u osnovnoj školi, a u srednjoj krenu eksperimentiranja sa THC-om, odnosno marihuanom. Zatim dolaze na red eksperimenti sa spidom, ekstazijem, a sve to za vrijeme izlazaka, pretežno vikendima. Vremenom, većinu radoznalost i društvo navedu i na teže oblike droga, kao što je kokain, ali to pretežno u starijoj dobi, kada više nisu tinejdžeri”, objašnjava Anđelićeva.

Dodaje da najveću grešku mladi prave jer su u uvjerenju da se oni ne mogu “navući” na drogu.

“U početku oni uzimaju drogu, a kasnije droga polako ali sigurno uzima njih”, ističe Anđelićeva.

Napominje da već 20 godina rade po programu “Projekt Čovjek”, italijanskog Centra solidarnosti iz Rima i da je kroz Centar prošlo više od 800 osoba, s tim da je broj muškaraca veći u odnosu na broj žena.

“Ovdje nije bitna vjerska, politička ili nacionalna razlika, nama je bitno da se radi o osobi koja ima problem i samovoljno ga odluči rješavati. Naravno, jako bitan faktor je i podrška obitelji”, kazala je Anđelićeva.

Ističe da roditelji najčešće tvrde da oni zadnji saznaju da im dijete ima problem sa zavisnošću.

“Ja im uvijek kažem, saznali ste na vrijeme, ali niste povjerovali jer je teško prihvatiti da vaše dijete ima problem. Tu se uvijek nameće i pitanje koje oni uvijek sebi postavljaju, a to je da li su negdje pogriješili u odgoju, da li su zakazali kao roditelji. Međutim, to ne mora biti nikakvo pravilo, ima i idealnih obitelji gdje se dogodi ovisnost”, priča Anđelićeva i dodaje da je podrška porodice jako bitna, jer se osoba koja je ovisna ima gdje vratiti.

Naša sagovornica ističe da je zavisnost bolest kao i bilo koja druga, kao i da su mnogi mogli da se nađu u situaciji da se bore sa zavisnošću.

“Nijedan ovisnik ne ostaje u ovisnosti zato što mu je tamo lijepo, već zato što ima neku muku, zbog koje mu je još gore. I da bi prikrio to loše, kreće u krug ovisnosti. Najbolja prevencija je ne probati droge, ali i ponuditi mladim ljudima zdrave stilove života, jer mladi u većini slučajeva i nemaju neku ponudu za normalan i kvalitetan život. Svi smo se previše okrenuli društvenim mrežama, tu su nam osiromašene i osobnosti, a to je idealan teren za one koji vrebaju najslabije”, zaključila je Anđelićeva. (nezavisne)