Posljednji dani pred Hristovu smrt bili su ispunjeni sudbonosnim događajima, a danas svaki od njih ima zanimljivu simboliku. Hajde da se podsjetimo značenja svakog od tih dana.

Epilog ove priče ćemo vam malo pokvariti, ali kraj ionako već znate. Hristos Vaskrse! Dvije najradosnije riječi u istoriji čovjekove vjere. Hristos je stradao, ali je vaskrsao. Izdahnuo je, a sad je živ! Uglavnom mislimo da je naše svakodnevno postojanje život, ali bolja riječ za to je vjerovatno preživljavanje. Istinski život je vječan, a omogućio nam ga je Hristos kad se izdigao iz mrtvih.

Šta zapravo znači da je Hristos, primivši naše ljudske patnje na sebe, omogućio da njegovo vaskrsenje bude i naše?

Cvjetna nedjelja

Sve počinje pretposljednje nedjelje pred Varkrs, koju nazivamo Cvjetna nedjelja. Značenje koje ona nosi opravdava ovaj vedar naziv – ovo je nedjelja bujanja prirode, u kojoj su najznačajnija njena dva posljednja dana: Lazareva subota, odnosno Vrbica, i Cveti, koji pada dan kasnije, u nedjelju.

FOTO: SRNA
FOTO: SRNA

Jevanđelje po Jovanu priča nam da, kad se Marijin i Martin brat Lazar smrtno razbolio, njih dvije su pozvale Hrista, njegovog prijatelja. Ali u trenutku njihove najveće nemoći on nije uradio – ništa. Ipak, četiri dana kasnije, u subotu, došao je na Lazarov grob i pozvao ga da izađe, što je on i učinio. Bilo je to Hristovo posljednje čudo – pobjeda života nad smrću, a nagovještava nam i nadolazeće Hristovo stradanje i vaskrsenje.

Ako vam se nekad desilo da se preuranjeno razočarate u nekoga jer ste očekivali da ta osoba odmah usliši vaše želje, i obuzela vas je bojazan da ćete ostati povrijeđeni, pomislite na ovu priču. Lazar je imao vjere u Hrista i dočekao je svoje spasenje.

Ko još ima čisto srce i nesputanu vjeru u dobro? Djeca, naravno. Zato je Vrbica ili Lazareva subota praznik dječje radosti, jer je polazeći u Jerusalim poslije Lazarevog čudesnog povratka u život Hristos rekao: „Pustite djecu k meni, jer takvih je carstvo nebesko“. Narod ga je dočekao svečano, noseći u rukama palmove grane, koje su u našoj tradiciji zamijenjene vrbovim. Otud i naziv praznika – Vrbica, kada djeca u crkvu nose cvijeće i vrbove grančice i ostavljaju ih tamo da bi se sutradan, na Cvijeti, one blagoslovile. Na Cvijeti grančice se dijele narodu, a od njih se pletu vjenčići koje stavljamo na glavu ili čuvamo kako bismo privukli napredak i zdravlje.

Svaki cvijet svoje značenje

U prošlosti bi na Cvijeti momci nosili cvijeće djevojkama, a svaki cvijet imao je svoje značenje iz koga bi one razaznale udvaračeva osjećanja. Bijele rade su prenosile želju da budete lijepe, dren da budete jake i zdrave, ljubičice da budete mirišljave i privlačne, vrbove grančice da budete napredne i uspješne, a ruža da budete rumene. Ovo cvijeće se ne unosi u kuću već se ostavlja u posude sa vodom u dvorištu da prenoći. Ponegdje se cvijeće potapa u vodu sa zlatnim ili srebrnim prstenjem i onda se tom vodom djeca umivaju, piše Žena Blic.