TRN, 24. juna – U srcu Trna, tamo gdje se svi putevi spajaju s mirisom domaće kuhinje i gdje se dani mjere osmijehom i pjesmom, nalazi se restoran „Viktorija“. Kultno mjesto, gdje se ne dolazi samo da se jede, već da se doživi toplina, šala, čašica rakije, stisak ruke i onaj neponovljivi osjećaj kao da ste stigli kući. A ako je ”Viktorija” kuća, onda je njen domaćin – Rade Šponja.
Već 26 godina Rade dočekuje goste sa istim onim osmijehom kojim je jednog jesenjeg dana i kročio u ”Viktoriju”. Bio je mlad, ali srce mu je bilo veliko kao sala restorana. U početku je, kako kaže, više slušao nego pričao – ali ubrzo se sve promijenilo. Rade je postao više od konobara. Bio je hroničar kafanskih priča, majstor šale, pažljiv slušalac i veseli domaćin. Znao je šta ćete naručiti i prije nego što sjednete. I kakav vam je dan, iako to ne kažete.
Rade Šponja -Kroz ”Viktoriju” su prošlo ljudi iz 92 zemlje, mogu reći da sam pola svijeta upoznao“, govori Rade s osmijehom, brišući već pripremljeni sto za nove goste.
Bilo je tu ambasadora, pjesnika, glumaca, gastarbajtera, zaljubljenih, slavljenika, ožalošćenih… Svi su ovdje nalazili ono što im treba – i tanjir dobre hrane i rame za priču.
U tih 26 godina, Rade je prošao kroz sve. I slavlja i tuge, i rat i mir, i one noći kad je ”Viktorija” gorjela od pjesme, ali i one tihe večeri kad su ostali samo on, šank i muzika sa radija. Sve ih pamti. Kaže da se, kad zatvori oči, u snu šeta ”Viktorijom”, kao da je duša tog mjesta.
Njegovi kolege Vlado i Mladenko, takođe su dugogodišnji konobari.
A hrana… Eh, ”Viktorijine” delicije. Miris sarme, domaće supe, roštilja koji se topi u ustima, salate… Svaki zalogaj ima svoju priču. A kad zalogaj proprati Rade sa šalom, anegdotom ili pjesmom – onda to nije ručak, to je doživljaj.
Hotel i restoran ”Viktorija” u Trnu
Iznad restorana, hotel ”Viktorija” dočekuje goste s istom toplinom. Neki ostanu noć, neki sedmicu. Ali svi se, prije ili kasnije, spuste do restorana – i svi upoznaju Radu. I svi ga pamte.
Jer Rade nije samo konobar. On je simbol. On je priča koju gosti nose kući. On je osmijeh ”Viktorije”.
I dok Trn polako usniva u tišini ljetnih večeri, kroz prozor ”Viktorije” čuje se tihi zvuk čaša, miris roštilja i Radin glas:
„Dobrodošli, prijatelji. Ovde ste kao kod kuće.“
I zaista, s Radom – i jeste.
Danilo ĐURIĆ
