Stvaranje Republike Srpske jedan je od najslavnijih trenutaka u srpskoj istoriji, a svakako najsvjetlija tačka tokom devedesetih godina. Poučeni ranijim pokušajima da se Srbi s prostora BiH potpuno istrijebe, kultura izbriše, a vjera nasilno promijeni, stanovništvo i politički vrh brzo se organizovao i započeo borbu, ne samo za državu, nego da ne dozvoli da se mračna nacifašistička vremena ikad više ponove.

Tadašnja mladost, ne žaleći sebe i sve što ima, stala je na branik otadžbine, sukobljeni sa tragičnom sadašnjosti, krenuli su u borbu za svijetlu i sigurnu budućnost svojih narednih pokoljenja.

Iako ovo zvuči kao šablon i fraziranje, borba za stvaranje Republike Srpske bila je zaista epski čin i to stalno treba ponavljati. Iako tada najveći junaci, borci, ti istinski stvaraoci Srpske nisu dobijali zaslužene pohvale u kasnijim vremenima do današnjih dana.

Jedna od najvećih nepravdi koju smo učinili prema toj slavnoj populaciji je što nisu dobili spomen-obilježje koje će svjedočiti o ovoj junačkoj pobjedi za naredne vijekove. Nažalost i to pitanje je u poslijeratnim godinama postalo predmet politike, pregovaranja, različitih ekonomskih i drugih uštimavanja.

Valja uvažiti argumente da borci zaslužuju dostojanstven spomenik, što iziskuje velike troškove. Ali isto tako vjerovatno da ne postoji stanovnik Srpske koji bi se pobunio protiv izgradnje jednog takvog svjedočanstva slavnih vremena pa makar se moralo štedjeti i na samim građanima. Srbi su mnogo puta bili gladni samo da bi sačuvali istoriju pa bruka je da danas zaborav pravdamo time “da nam ne budu prazni stomaci”. Međutim, boli svakog patriotu kad vidi da se ne štedi na opremanjima kabineta, dok se već 25 godina ne može uštedjeti bar po milion na godišnjem nivou za ovaj spomenik.

U tom pogledu raduje, uz nadu da nije još jedno prazno obećanje, to što su politički oponenti prevazišli razlike i usaglasili se da se napokon krene u realizaciju ovog važnog projekta. Taj spomenik neće biti samo obična građevina, već izraz poštovanja i pokazatelj da i dalje cijenimo sve što su junaci uradili za srpski narod i ovu srpsku državu.

Da ne budu samo političari krivi, valja reći da ni sami borci nisu uputili niti jednu ozbiljnu kritiku kada je riječ o pitanju stalnog odgađanja i vrlo često su klimali glavom na očigledno prazna obećanja. Ipak, za razliku od političara, njih umnogome amnestira činjenica da su oni bili uzdignute glave kad su se mnogi skrivali u rupe ili nisu bili ni rođeni za vrijeme stvaranja Republike Srpske. Kada je trebalo srpski narod nije čekao da se borci brzo organizuju, odbrane i stvore ono najsvetije, Republiku Srpsku. Zato danas borci ne smiju, a u najmanju ruku bilo bi sramota, da čekaju da im se makar tim spomenikom odužimo.