LAKTAŠI, 08.septembra- Lagano smo ušli u drugu sedmicu nove školske godine. Školska godina kakvu ne pamte ni djeca, ni roditelji, ni prosvjetni radnici. Uslovi rada koji prkose zdravom razumu, stoički se poštuju, sve u ime zdravlja i odbrane od virusa koji već pola godine hara našim prostorima.

Na stranu sve to.

Situacija “na terenu” je skroz drugačija. Umjesto škole u kojoj rastu i uče normalna i zdrava djeca, dobili smo ustanove u kojima učenici ne smiju u toalet bez pratnje nastavnika, dobili smo 20 minuta za učenje i “stručnjake” koji kažu da je to dovoljno, dobili smo ručice u ranama od dezinfekcionog sredstva…

Na stranu sve to.

Možda bi sva ta pravila i imala smisla, da nije nečeg što se zove život. Nije problem staviti hrpu slova na papir, i reći ovako ćemo sačuvati zdravlje učenika.

Problem je kad svi ti učenici kad izađu iz školskog dvorišta provode vrijeme zajedno.

Problem je kad sve te učenike vidimo zajedno na treningu poslije nastave.

Problem ja kad ugledamo autobus krcat učenicima koji putuju u srednju školu, i koji poslije nastave svi zajedno sjednu u pekaru da jedu, jer u školi ne smiju.

Još je bezbroj ovakvih situacija koje nas tjeraju da se zapitamo: “Gdje griješimo?!?”

S jedne strane imamo hrpu pravila sa “upitnom” opravdanašću, i javne ustanove koje se svim silama trude da ih ispoštuju, a sa druge strane su DJECA!!! (o čijem psihofizičkom stanju se izgleda najmanje misli) i roditelji koji više ni sami ne znaju šta i kako da rade.

A iz svega ovoga što zajedno proživljavaju, nameće se zaključak da nadležni nastoje da zadovolje formu, a o suštini niko ne razmišlja.

Kafane su pune, bazeni doskora takođe, rođendani se slave, sad i u bioskop možemo…u redu je vratiti se normalnom životu.

Nije u redu tjerati mak na konac sa pravilima koja nemaju smisla. NEMAJU SMISLA!

Dok god se “do kapije” odvija jedan život, a kad uđu u školu drugi, rezultata neće biti. Dobićemo konfuziju, i isfrustrirane generacije djece i roditelja, koji slijepo slušaju i ćute bez obzira na sve što im se dešava….NAŽALOST.

Ostaje nam samo da se nadamo da će se situacija promijeniti vrlo brzo, jer je neko povikao: “Ljudi, car je go!”

1 KOMENTAR

Comments are closed.