DAŠAK ISTORIJE NA LIJEVČANSKIM PUTEVIMA: Fijaker je u to vrijeme bio TAKSI

LAKTAŠI, 09. decembra – U vrijeme Austro-ugarske monarhije, 1909. godine u tadašnjoj Bosanskoj Gradiški, koja je imala status grada, štampan je prvi Vozni red na latinci i ćirilici a primjerak sačuvao istoričar Husref Hadžialagić. Sva lijevčanska i potkozarska sela uključujući susjedne gradove, Banjaluku, Srbac (Svinjar), Prnjavor, Okučane, Laktaše te Klašnice, Dragočaj, Dubicu, Gradinu, Demirovac i druga mjesta bila su povezana fijakerima i konjskim zapregama.

Gradiska-na-pocetku-proslog-veka-foto-Privatna-arhiva

-U voznom redu kojeg je potpisao tadašnji gradonačelnik Dedo Pračić je 88 linija,  sa jasno navedenom udaljenošću, cijenama prevoza i opštim odedbama koje se odnose na prevoznike i putnike – ispričao je Husref Hadžialagić za „Srpskainfo“. Na osnovu „Voznog reda“ na 18 stranica moguće je bolje razumjeti život u gradiškom kraju na početku prošlog vijeka.

Husref-Hadzialagic

Foto: Privatna arhiva/RAS SrbijaHusref Hadzialagić

-U cjeniku jeste vozna tarifa za promet u ovokotarska sela i mjesta drugih susjednih kotara, kao i u poznata pristaništa. Kod svakog pojedinog mjesta istaknute su cijene koje vrijede za vožnju tamo i natrag izuzev slučajeva pod brojevima 73, 74, 79. i 80. rečenoga cjenika – navedeno je u uvodnom dijelu ovog dokumenta. Pod navedenim brojevima izuzetim pod oznakom „k“ su Dragočaj, Banjaluka, Gradina i Dubica grad za koje važe drugi uslovi.

Cijena prevoza na udaljenosti do 20 kilometara koštala je jednu krunu po satu a svakih daljnjih pet kilometara skuplja je za pola krune, navedeno je u opštim odredbama. Takođe je napisano da dijete plaća pola karte a dvoje kao jedna odrasla osoba. Prevozne pristojbe, računajući taksu na seoske puteve, plaćaju putnici a prtljak do 50 kilograma za četiri putnika se ne plaća.

Vozni-red-Gradiska-1909.-godine-foto-Privatna-arhiva

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

Vožnja po gradu računa se dve krune po satu a za svaki daljnji sat košta duplo manje, po jednu krunu. Eksluzivnijom vožnjom smatrani su landaueri odnosno fijakeri sa pokretnim krovom na koje se odnosio doplatak od jedne do tri krune, zavisno od puta i udaljenosti. Tadašnje vlasti su odredile i uslove čekanja koje je svrstano u besplatno ili plaćeno, zavisno da li je u pitanju odmor, hrana ili neki  drugi razlog. Tako je prema voznom redu i cjenovniku kočijaš imao pravo od putnika, za čekanje do pet sati naplatiti 20 helera po satu a preko pet sati duplo više.

 

-Kočijaš je obavezan putnika za povratak pričekati, pretpostavivši, da ga je potonji o tome obavesti za vrijeme vožnje – precizirano je u Voznom redu koji je, odlukom Gradskog poglavarstva, stupio na snagu 31. augusta 1909. godine.

Stari nazivi

U Voznom redu su mnoga mjesta koja su kasnije mijenjala nazive. Među njima su Gaštica (Gašnica), Dubrave turske (Dubrave), Karajzovac (Karajzovci), Rogolje (Rogolji), Vakuf srpski, Vakuf turski (Vakuf), Vindthorst (Nova Topola) te Brenzinger – stara karaula, Šibić han, Arnaut han ili Josefsburg, Rudolfstal i druga naselja od Nove Topole do Aleksandrovca, Natali Čatrnja (Čatrnja)… Osim Šibića hana koji je nedavno preimenovan u Dušanovo, postojali su i Kalem han te Cvijića han udaljeni 12 odnosno 16 kilometara od Gradiške.

 

Srpskainfo

error: