TREBINJE, 21. novembra – Žarko i Zorka Ratković iz Trebinja proslavili su 70 godina braka što je prava rijetkost i u Hercegovini, gdje žive dugovječni ljudi.

All-focus

Žarko (91) i njegova supruga Zorka (87) vjenčali su se davne 1948. godine, kada je Zorka imala svega 17 godina i izrodili troje djece, dva sina i kćerku, od kojih je dvoje živo, a imaju četvoro unučadi i petoro praunučadi.

Njihova ljubav je, kažu, nastala u jednom trenu, cijelih sedam decenija je prošlo za čas, a ljubomore nikad nije bilo.

– Moj stari kum, koji je živio 95 godina, mi je jednom rekao da mu se život učinio kao da je malo zaspao i usnio kratak san. Tako su i meni prošle ove godine braka. Život i brak donesu i pokoju gorku. Ako se žele sačuvati djeca i pokoljenja i poštovati preci, onda te gorke treba progutati i boriti se za ono što je napredno i dobro – kaže djeda Žarko.

Priznaje da su patrijahalno vaspitanim, a brak stvarali i djecu rađali u vremenu kada se muškarac više pitao, ali da je sa svojom Zorkom svaki problem zajednički rješavao i sve su postizali dogovorom.

– Za uspješan brak je bitno obostrano poštovanje i čuvati se teških riječi i ponašanja koje štete bračnim odnosima. Malo sam nagao, pa ako nekad nešto i preletim vrlo brzo se pokajem – navodi djeda Žarko.

Zavoljeli su se na prvi pogled, dok je Zorka radila u kuhinji, a Žarko kao 21 godišnji mladić, bio komandir jedne čete na radovima na sistemu za navodnjavanje u blizini Trebinja i ubrzo vjenčali.

– Tada sam ugledao mladu djevojku koja mi se odmah svidjela. Razmišljao sam kako da priđem. U jednom momentu mi je palo na pamet da „tražim vatre“. Prišao sam sa cigaretom u ruci i pitao da li mogu zapaliti cigaretu. Usput sam upitao je li ona od Stevovića. Kad je potvrdno odgovorila rekao sam da mi se sviđaju  Stevovići. Zorka je  na to rekla da se i njoj sviđaju Ratkovići. Nije me zbunio odgovor. Nisam dugo čekao, nego sam odmah upitao da li bi, kad joj se sviđa naše prezime, željela da ga nosi cijeli život. Tada je rekla ono sudbonosno „da“ – sjeća se djeda Žarko.

 

On kaže da je Zorka bila maloljetna, ali je njena porodica prihvatila da se uda, a u početku je bilo drugih pritisaka što je Zorka izabranica njegovog srca. Žarko je, kako ističe, i tim pritiscima odolio.

 

– Radio sam u tadašnjoj službi unutrašnjih poslova, pa sam u početku imao i pritisaka zbog svoje supruge. U jednom momentu sam rekao da ako moj brak može smetati uniformi koju nosim spreman sam je skinuti, a život moje supruge i moj će biti zajednički. To su bile  poratne godine, kad je komšija svoga komšiju neosnovano optuživao. Neki su to tada tumačili da smo mi partizani, a da je Zorkina porodica više naklonjena bila onoj drugoj strani – sjeća se Žarko vremena, kada su zasnovali uspješan i dugovječan brak.

Foto Dubravka Ćolović/RAS Srbija

 

Baka Zorka i danas kaže da misli isto kao i njen suprug, da joj je vrijeme u zajedničkom životu brzo prošlo i da se nema na šta požaliti.

– Slagali smo se, slušali smo jedno drugo, ali žena se prije ne bi na muža požalila da se ne znam šta desi, pa tamam da je zadavi. Kad sam se udala bilo me sram što sam tako mlada i jedva sam čekala da napunim 20 ili 25 godina. To je nekako sporije išlo, a kasnije su godine letelje, ne znam kako je prošlo ovih sedam decenija – sjeća se ona.

Sedam decenija braka Ratkovići su proslavili u svom domu, sa djecom, unučadima, praunučdima, snahama i zetovima. Na stolu je bila i slavljenička torta, a njihova praunuka Jovana, u čast velikog jubileja, napisala je i kratku pjesmicu za baku i deku.

U braku se mora dogovarati

Zorka današnjim djevojkama poručuje da se u braku moraju dogovarati sa suprugom, a pošto muškarci znaju biti malo nagli da ih slušaju, jer će onda i muževi poslušati njih.

– Danas se mlade žene nekako zalete, udaju se, pa brzo razvedu, a šta su učinile, svaka se na kraju pokajala – zaključuje ova vremešna starica. Zorka je bila domaćica i kaže da je imala mirniji život, a para dovoljno.

 

Srpskainfo