LAKTAŠI, 18. juna – Sve veći broj starijih osoba u Bosni i Hercegovini posljednje godine života provodi u domovima za stara lica. Razlozi su različiti – od bolesti i potrebe za stalnom njegom do činjenice da djeca rade u inostranstvu ili zbog poslovnih obaveza nisu u mogućnosti da svakodnevno brinu o roditeljima. Međutim, pitanje koje i dalje dijeli javnost glasi: da li je smještaj roditelja u dom čin odgovornosti ili odricanja od porodične obaveze?
U razvijenim evropskim zemljama domovi za starije osobe uglavnom predstavljaju moderne ustanove koje nude visok standard smještaja, kvalitetnu ishranu, stručnu medicinsku njegu, fizioterapiju, psihološku podršku i brojne društvene aktivnosti. Za mnoge starije osobe boravak u takvim ustanovama znači veću sigurnost, bolju zdravstvenu zaštitu i aktivniji društveni život nego što bi ga imali da žive sami.
Situacija u Bosni i Hercegovini, međutim, često je drugačija. Iako postoje pojedini domovi koji pružaju kvalitetnu uslugu i ispunjavaju visoke standarde, brojni korisnici i njihove porodice ukazuju na probleme poput nedostatka stručnog osoblja, skromnih smještajnih kapaciteta, jednolične ishrane i neadekvatne zdravstvene njege. Pojedini domovi suočavaju se s kritikama zbog loših uslova rada i nedovoljnog broja kvalifikovanih njegovatelja, dok kvalitet usluge značajno varira od ustanove do ustanove.
S druge strane, stručnjaci upozoravaju da odluka o smještaju roditelja u dom ne bi trebalo da bude predmet osude. U slučajevima kada starija osoba boluje od demencije, nepokretna je ili zahtijeva 24-časovni medicinski nadzor, porodica često nije u mogućnosti da sama pruži potrebnu njegu. Tada dom može biti najbolje rješenje, pod uslovom da pruža kvalitetnu i dostojanstvenu brigu.
Poseban izazov predstavljaju stariji ljudi koji nisu teško bolesni, ali žive sami. Mnogi od njih osjećaju usamljenost, dok drugi žele ostati u vlastitom domu što je duže moguće. Zbog toga stručnjaci ističu da bi razvoj kućne njege, dnevnih centara i pomoći u zajednici mogao biti bolje rješenje od institucionalnog smještaja za veliki broj starijih osoba.
Bosna i Hercegovina suočava se i sa demografskim promjenama. Sve više mladih odlazi u inostranstvo, porodice su manje, a broj starijih osoba raste. Zbog toga će pitanje brige o roditeljima u narednim godinama postati jedno od najvažnijih društvenih pitanja.
Bez obzira na to da li roditelj ostaje u porodičnom domu ili odlazi u ustanovu za njegu, jedno ostaje neupitno – starost treba dočekati dostojanstveno. Briga o roditeljima ne mjeri se isključivo mjestom gdje žive, već pažnjom, poštovanjem i kvalitetom njege koju dobijaju.
Istovremeno, ne treba generalizovati stanje u BiH. Dok pojedini domovi zaista imaju ozbiljne nedostatke, postoje i ustanove koje pružaju kvalitetnu uslugu, zapošljavaju stručne medicinske radnike i korisnicima omogućavaju dostojanstven život. Upravo zato je neophodno insistirati na strožem nadzoru, jasnim standardima i većoj odgovornosti svih pružalaca usluga, kako bi svaka starija osoba, bez obzira gdje boravi, imala uslove dostojne čovjeka.
Nataša KOVAČEVIĆ
