LAKTAŠI, 09. juna – Domaći MMA borac Dragan – Little Wonder Pešić će danas (subota) snage odmjeriti u Milanu, u Italiji, na događaju “Golden Cage”, gdje će se boriti protiv italijanskog borca Danijela Piloa.

Pešić

Ovaj poznati domaći borac uoči ovog važnog meča ističe da pobjedu ne donosi ni snaga ni srce, već isključivo bistar um. Ovim opasnim sportom se bavi već nekoliko godina, ali naglašava da će u nekom narednom periodu okačiti rukavice o klin, te se posvetiti poljoprivredi za koju vjeruje da je budućnost svih nas. Pešić je kroz godine borbe u kavezu postao veoma uvažen borac u ovom opasnom sportu, te je imao priliku da se bori protiv najboljih boraca iz svih krajeva svijeta. Ipak priznaje da ga je posvećenost ovom sportu odvukla od onoga što najviše na svijetu voli, a to su njegova djeca.

U razgovoru za “Nezavisne” Pešić govori o najavljenom meču, opasnostima koje ovaj sport nosi, ali i ljubavi koju ovaj borac gaji prema prirodi i porodici…

NN: Pred Vama je značajan meč ovog vikenda. Možete li nam pojasniti o kakvom je zapravo meču riječ i koliko je opasan Vaš suparnik?

PEŠIĆ: U Milanu, u Italiji, 9. juna borim se na najboljoj italijanskoj organizaciji “Golden Cage”. U pitanju je najbolji događaj u ovom dijelu Evrope, i moj meč je jedan od glavnih završnih mečeva na događaju. Moj suparnik je njihov domaćin Danijel Pilo, koji ima jedan poraz i 10 pobjeda, statistike kažu da je najbolji italijanski borac. Meč se vodi u tri runde po pet minuta po UFC pravilima.

NN: Kako teku pripreme kada je u pitanju ovakav meč i da li tokom treninga pratite rad svog protivnika?

PEŠIĆ: Apsolutno. Postoji takozvani sken. Svaki trener ima zadatak da isprati protivnika. Nažalost, ja sam sebi sam trener već nekoliko godina, ali to mi ne predstavlja problem da se borim na najboljim događajima na svijetu i da sa zadovoljstvom pobjeđujem i gubim. Što se tiče priprema, najbolje pripreme su kampovi. S obzirom na to da je finansijska slika ljudi s ovog prostora jako loša, i kampovi koštaju do 5.000 evra, to se ne može ovdje priuštiti. Posljednje dvije godine se spremam sam i povremeno odlazim na treninge kod nekih od najboljih timova u Evropi, doduše to je sve usputno, ali opet u ovakvim uslovima dajem sve od sebe da dobro odrađujem te mečeve.

NN: Kažete da radite bez trenera… Koliko se to osjeti kod svakog borca kada mu nedostaje takav vid podrške?

PEŠIĆ: To je odlično pitanje. Meni je sparing partner moja vreća koja ne uzvraća udarce. Kada se borac priprema bez trenera, onda se performanse u kavezu smanje i za 50 odsto. Ali sve je u glavi i sve je psiha. Ja sam u određeno vrijeme života imao loš period i konstantno sam gubio. Sad me krenulo pod starost i završetak karijere, da sam na vrhunskim događajima i borim se sa najboljima u ovom sportu.

NN: Ovaj sport je relativno nepoznat na našim prostorima. Koliko on iziskuje odricanja?

PEŠIĆ: Iziskuje puno odricanja… Prije nekog vremena gubio sam mnogo vremena da bih trenirao i moja djeca su najviše ispaštala. Sport je jako naporan. Za jedan meč skidam i po 10 kilograma i to se osjeti kroz nervozu, ponašanje, a jako djeluje i na psihu, te se čovjek osjeća anksiozno i nervozno, tako da je puno odricanja za tako mali benefit.

NN: Možemo li onda zaključiti da je ljubav ta koja Vas vuče da se borite?

PEŠIĆ: Ljubav prema ovom sportu je postojala prije pet godina. Sada postoji samo finansijska slika. Od ovoga hranim porodicu, i dok god donosim igračke svojoj djeci – boriću se u kavezu. Nažalost, ovo je opasan sport i svaki novi meč donosi veću mogućnost povrede.

NN: Spomenuli ste povrede koje su najpogubnije za borca poput Vas…

PEŠIĆ: Bitno je da ljudi shvate da je ovo jako opasan sport. Bilo je i smrtnih slučajeva. Ljudi loše skinu kilograme, dehidriraju i kolabiraju, a dešavale su se i gore stvari. Nedavno je u Južnoafričkoj Republici momak poginuo u kavezu. Ja lično sam lomio sve kosti – prste, potkoljenice, ruke, rebra, nos, apsolutno sve.

NN: Spomenuli ste da biste na kraju kad sve prođe voljeli da se bavite poljoprivredom?

PEŠIĆ: Valjda kako sam putovao po svijetu i borio se sa gomilom ljudi, prošao borilišta od  Čečenije, Kenije, Tajlanda pa sve do Hong Konga, Afrike i još mnogo mjesta, te se borio sa najjačim došlo je do potpunog zasićenja. Počeo sam da uživam u tome da orezujem voćke i pravim rakiju, i želim u budućnosti da budem poznat kao poljoprivrednik, a ne kao MMA borac. To je sve super i sjajno i godi taj epitet borca koji ljudi gledaju kroz razne prizme, posebno na našim prostorima. Ali ja ipak vjerujem da je poljoprivreda budućnost.

NN: Dakle, možete postići duševni mir u kontaktu sa prirodom?

PEŠIĆ: Ja imam taj osjećaj da kada dan provedem na njivi i u voćnjaku i kada orezujem voćkice bez stresa i presije onda shvatim da mogu da živim od plodova svoga rada.

NN: Šta dobija mečeve: snaga, tehnika ili srce?

PEŠIĆ: Mečeve dobija trenutak, a u mom slučaju mečeve dobija psiha. Ranije sam imao ozbiljne probleme od straha do izgubljenosti i agresije i želje za pobjedom, a u kavezu moraš biti smiren. Uspio sam da sredim svoju psihu zahvaljujući porodici i djeci, i sad kako provodim više vremena s djecom puno mi je lakše i dajem bolje rezultate. Naravno, važna je priprema i taktika, ali mentalni stav je 80 odsto borbe.

NN: Koliko još planirate da se borite?

PEŠIĆ: Dok god ima dobrih finansijskih ponuda ne planiram da odustanem i dokle god tijelo može da izdrži. Ljudi imaju po 40 godina pa se i dalje bore, lokalni heroj sa Balkana Mirko Filipović Cro Cop ima 40 godina i još pruža odlične borbe.

NN: Koju ćete borbu zauvijek pamtiti?

PEŠIĆ: Bilo je to u Beču protiv Manuela Bilića. Očajnički želim revanš. Taj meč sam izgubio zbog jednog udarca u potiljak. Mnogi su rekli da je to bila najkrvavija borba. On je krvario, slomio sam mu ruku, ali sam zakazao s psihom jer sam tada imao probleme, nisam dugo vidio kćerkicu. U tom trenutku sam se ugasio u zadnjoj minuti zadnje runde i dobio sam udarac u potiljak i izgubio. Pored te, jedna od omiljenih borbi bila je kad sam sebi pokazao da posjedujem fluid u 35. godini. Imao sam jedan od najbržih nokauta u istoriji MMA. Za sedam sekundi sam nokautirao borca iz Hrvatske.

NN: Koliko se iznenadite kad se tako nešto desi? Pripremate se mjesecima, a onda meč bude gotov za sedam sekundi.

PEŠIĆ: (kroz smijeh) To je jedan od najboljih osjećaja na svijetu.

 

Nezavisne