KOTOR VAROŠ, 16. aprila – Ovo su teška vremena, nešto što nismo planirali, čemu se nismo nadali i ono što smo najmanje željeli. Vrijeme u kome se najbolje vidi ko smo, šta smo i kakvi smo. Neki su položili test ljudskosti, čestitosti, čojstva i svega onoga što bi trebalo krasiti svakog čovjeka. Neki su se osramotili gledajući samo sebe, svoj sitni i lični interes i ne hajući kako će biti drugima, kako će biti svima nama.

Možda je sam Bog htio da nas stavi na ispit, na iskušenje, da još jednom provjeri kakvi smo i koliko cijenimo i poštujemo jedni druge. Da vidi koliko onog božijeg ima u nama, u našim dušama, u našem biću.

Učitelj, nastavnik i profesor, je neko koga bi prvog trebale krasiti sve one istinske ljudske osobine, sve ono na šta se trebaju ugledati  generacije koje dolaze i koje oni vaspitavaju, mladi naraštaju kojima bi trebali biti putokaz kako se trebaju ponašati, raditi i živjeti da bi u budućnosti izrasli u dobre, čestite, poštene i zdrave ljude.

Naravno, veliki broj prosvjetnih radnika je upravo sve to, od slova do slova. Hvala im na tome i neka takvi ostanu, ali ima i onih koji ne zaslužuju taj poziv i koji ni po jednom od ovih pitanja ne bi trebali biti u ovoj za društvo veoma bitnoj zajednici.

Svjedoci smo ovih dana, zbog novonastale situacije oko virusa korona, da se ni nastavni proces ne može normalno odvijati, pa su i učenici i prosvjetni radnici primorani i prisiljeni prilagođavati se novom obliku organizacije nastave.  I tu se vidi ko je čovjek i ko ljudskoga roda, a ko se niti razumije, niti prilagođavanja, a i ne zanima ga previše to što su okolnosti vanredne, što je zarazna bolest u pitanju, što su ljudski životi ugroženi.

Pa imamo situaciju gdje učitelj od učenika traži da mu uslika jednu biljku i pošalje sliku na mejl iako zna, ili bi trebao znati,  da se ta biljka može uslikati samo u šumi, dok nam svi preporučuju da ostanemo kući.

Zatim  da nastavnik matematike traži od učenika da hitno nabavi zbirku u knjižari koja ne radi već deset dana ili nastavnik informatike insistira da njegov đak kupi bolji računar da bi mogao koristiti Microsoft Word 2019, samo zbog neke beznačajne opcije koju ne podržava Microsoft Word 2013.

Nije rijetka situacija da profesorica od učenika traži da joj pošalju odgovore na pitanja iz lekcije koju su on-line učili toga dana u kasne večernje sate, jer će sutra imati puno obaveza oko dvoje vlastite  djece koja ne idu u vrtić, da profesor koji je zaboravio “okačiti“ nastavne materijale iz svog predmeta na sajt škole, galami (putem Viber grupe) na učenike što mu nisu odgovorili na zadata pitanja.

Dosta njih, ne razumijevajući vrijeme u kojem se nalazimo, preopširno i konfuzno pišu nastavne sadržaje, pa posebno mlađi učenici ni uz pomoć roditelja nisu u mogućnosti da u razumnim rokovima savladaju ono što su im nastavnici zadali.

Problem je i to što svaki profesor misli da je njegov predmet najvažniji i da samo njega treba učiti po cijenu da sve ostalo zapostavi, ostali predmeti, porodica, prijatelji, sport i druge vanškolske aktivnosti.

Zbog toga, dragi učitelji, nastavnici, profesori, dođite malo sebi, pokušajte da shvatite ovo vrijeme i tešku situaciju u kojoj se svi nalazimo, shvatite da su zdravlje i ljudski život najvažniji, mislite malo i na učenike i njihove roditelje (a ne samo na sebe), pustite ih da žive svoje dječije snove i uživaju u životu, koliko im to omogućava ova specifična situacija i ove vanredne okolnosti.

Hvala onim pravim učiteljima, nastavnicima i profesorima, istinskim prosvjetnim radnicima koji nisu iz ove grupe „prosvjetara“ i koji se sjećaju vremena kada su i oni djeca bili.

M. RAKOVIĆ