LAKTAŠI, 23. novembra – Visoko na Karpatima, šumar Sava Demeter izlazio je iz šume jednog jutra, kad ga je s leđa napao mrki medved. Životinja je zarila zube u njegove udove i kandžama mu razderala leđa. Demeter je prebacio kaput preko svoje glave i pretvarao se da je mrtav, zadržavajući dah, dok je medved mrcvario njegovo meso. Tek nakon pet dugih minuta medved je odustao i polako otišao u šumu, ostavljajući Demetera polumrtvog na planini, piše “Gardijan”.

Foto: ProfimediaNeprijatelj broj 1 – mrki medved

Njegova priča se brzo raširila ruralnom Rumunijom. Napadi medveda su relativno uobičajeni u ovoj zemlji i pre par godina njegova priča bi jedva ušla u lokalne vesti. Međutim, poslednjih meseci promenio se stav Rumuna prema medvedima, a potreba za pričama o napadima ovih životinja je dramatično porasla.

Tek kada se napuste rumunski gradovi i zađe u udaljene delove Transilvanije, postaje jasno šta ovo znači. U gradićima u podnožju Karpata ljudi se okupljaju da čuju govore političara o “problemu medveda” i obećaju rešenja.

OTROVI I ZAMKE

Foto: ProfimediaSeljani smatraju da je ubijanje medveda nužnost, iako stručnjaci kažu suprotno

Kako krenete da se penjete, tu su desetine udaljenih sela odsečenih od sveta gustom šumom, u kojima su ljudi počeli da uzimaju stvari u svoje ruke i razmenjuju recepte za domaći otrov napravljen da ubije medveda.

Idealni otrov sadrži nešto slatko da privuče pažnju medveda, pomešano sa hemikalijom u dovoljnoj količini da ubije životinju od 300 kilograma. Otrov deluje sporo, što znači da će životinja biti kilometrima daleko pre nego što se konačno sruši.

Svi seljani smatraju da je ubijanje medveda nužnost, navodi “Gardijan”. Vlada, kako kažu, ih je prepustila sebi samima, a medvedi su pretnja koju ne mogu da ignorišu.

Smatra se da u Rumuniji živi više od 6.000 mrkih medveda, raširenih duž 800 kilometara planinskog lanca. Više od 25 godina nakon raspada komunizma 1989, kontrola medveda bila je u rukama regionalnih lovačkih društava. Svake godine udruženja su na osnovu ukupnog i broja “opasnih” medveda izvlačili kvotu lova za svako društvo, koje bi potom aukcijskom prodajom davali privatnim lovačkim kompanijama priliku da love “problematične” primerke.

Na sveopšte iznenađenje, rumunska vlada je prošlog oktobra zabranila lov na medvede i druge velike mesoždere. Ministarka okoline Kristijana Paška Palmer tvrdila je da je ideja o lovu radi zaštite građana samo varka lovačke industrije zasnovana na pseudonauci. Optimizam je, međutim, kratko trajao. Godinu dana nakon zabrane, narastao je pokret za smanjenje broja medveda, pretvarajući političku diskusiju u nešto što lider pokreta Sava Borbolj opisuje kao “nešto poput rata”.

STEKAO MOĆ OBEĆAVAJUĆI LOV

Foto: ProfimediaRumunska oblast Hargita

Borbolj je predsednik oblasti Hargita, pretežno nastanjene Mađarima, koju prekrivaju gusta šuma i male njive. U ovoj oblasti su ljudi i mesožderi koegzistirali vekovima, pa se tu najviše i oseća prisustvo medveda. Skoro svaki stanovnik Hargite ima priču o ovim životinjama, od žene koja je jednog proleća u svom kupatilu naletela na medveda od 200 kilograma, do farmera koji svake godine traže kompenzaciju za izgubljene žive stoke i useva od vlade.

Borbolj je stekao moć obećavajući “povratak prirodne ravnoteže” između medveda i ljudi.

On tvrdi da je u poslednjih godinu dana, od zabrane lova, broj napada na ljude, useve i stoku u ovom regionu udvostručen. Do sada je zabeleženo 263 takvih slučajeva. U ruralnoj Rumuniji Borboljev glas se daleko širi.

– Vlada ne čini ništa, a strpljenje naroda je sve manje, pa uzimaju stvari u svoje ruke i postavljaju zamke, te truju medvede – kaže Borbolj.

Foto: ProfimediaKarpati

On je prošle godine žestoko kritikovan zbog članka na svom blogu pod naslovom Oosvetnička pravda”, u kojem nudi ideje kako ubiti medveda.

 

Blic