LAKTAŠI, 09. aprila – Tokom čitavog dana okupirani smo pozivima i slanjem poruka preko mobilnih telefona. Alarm na pametnim telefonima nas budi, stižu mejlovi u naše inbokse, poruke od kolega ili prijatelja iskaču na ekranu…

Takvi prekidi našem umu deluju logično – mi želimo da nam tehnologija pomogne sa našim životima i da obezbedi da ne propustimo važne sastanke i komunikacije.

Ali, naša tela imaju drugi pogled na to: ova stalna obaveštenja koja pristižu i prekidaju nas, teraju naše hormone za stres da stupe u akciju, inicijarući našu reakciju tipa ubrzanje rada srca, susprezanje disanja, znojenje, grčenje mišića.

Ove reakcije je priroda namenila da nam pomognu da izbegnemo opasnost, a ne da odgovorimo na poziv ili SMS od kolege.

 

Tablet i pametni telefon na krilu

Foto: Profimedia/ilustracija

 

Mi prosto nismo napravljeni da živimo na taj način.

Telefonske aplikacije preuzimaju odgovor našeg tela na potrebe za bezbednošću i društvenom interakcijom i istraživači su počeli da uviđaju koliko je to loše po nas.

Ukupno 89% studenata prijavilo je da osećaju “fantomske” telefonske vibracije, odnosno čuju poziv kojeg u stvari nema. Takođe, 86% Amerikanaca je reklo da proveravaju svoj mejl i naloge na društvenim medijima “konstantno” i da im to stvarno predstavlja stres.

 

Endokrinolog Robert Lastig izjavio je za “Biznis insajder” da obaveštenja koja dolaze sa naših smartfona treniraju naš mozak da bude u skoro stalnom stanju stresa i straha uspostavljanjem memorijskog puta stres-strah.

To znači da predfrontalni korteks, deo mozga koji se normalno bavi našim najvišim kognitivnim funkcijama, potpuno podivlja i suštinski se ugasi.

 

– Završite tako što radite gluposti. A te gluposti pretenduju da vas uvuku u nevolje – kaže Lastig.

MULTITASKING

Naučnici već dugo znaju ono što ljudi ne žele da priznaju – multitasking, u stvari, ne postoji. To važi za većinu, odnosno za oko 97,5% populacije. Ostalih 2,5 mogu uspešno da obavljaju više stvari odjednom.

Oni mogu da voze automobil dok pričaju na telefon, a da pri tome ne dovedu u pitanje svoju sposobnost da promene brzinu ili zakoče.

 

Ali, s obzirom na to da je svega 1 od 50 ljudi sposoban za to, mi ostali treba da se fokusiramo na jednu stvar u jedno vreme. To znači da kad god uzmemo pauzu da odgovorimo na novu poruku ili dobijemo obaveštenje od neke aplikacije na telefonu, mi smo prekinuti, a taj prekid ima svoju cenu.

Ponekad nas prebacivanje sa jednog zadatka na drugi košta svega nekoliko desetinki sekunde, ali u čitavom danu prebacivanja sa jedne na drugu ideju, konverzacija, transakcija na kompjuteru ili telefonu, ta cena se povećava i čini nas sklonije greškama.

 

smartfon

Foto: Profimedia/ilustracija

 

Psiholog Dejvid Mejer procenjuje da prebacivanje sa zadataka može da oduzme čak 40% inače produktivnog vremena našeg mozga.

Svaki put kad se prebacimo na drugi zadatak, mi primimo dozu kortizola, hormona stresa. Prebacivanje uspavljuje naš misleći, razumni predfrontalni korteks a budi dopamin, hemikaliju za zavisnost.

 

Drugim rečima, stres koji smo izgradili pokušavanjem da uradimo mnogo stvari odjednom čini nas bolesnima i povećava zavisnost od prekidanja podsticanjem dopamina i tako nastaje začarani krug.

VREME NA TELEFONU = LENJ MOZAK

Naš mozak može da obradi oko  60 bitova informacija po sekundi. Što više zadataka obavljamo, više moramo da biramo kako ćemo koristiti našu dragocenu moć mozga.

Istraživači su otkrili da su inteligentniji, analitički mislioci manje aktivni na pretraživačima na svojim pametnim telefonima od drugih ljudi. To ne znači da vas korišćenje telefona za pretragu čini glupima, već prosto da ovi pretražuju manje jer znaju više.

 

Žena drži mobilni telefon po zimskom vremenu

Foto: Profimedia/ilustracija

 

Ali, veza između smajenog analitičkog razmišljanja i povećanog skrolovanja na telefonu postoji.

U istraživanju objavljenom ovog meseca, naučnici su otkrili neobičan problem – što više kliktanja, postova i skrolovanja uradimo, signali u mozgu postaju “bučniji”. Obično kad nešto uradimo više puta mi postajemo bolji i efikasniji.

DEPRESIJA I ZAVISNOST

Urpkos svemu, istraživači ne kažu da je korišćenje aplikacija automatski destruktivno, ali znamo da postoje određeni tipovi upotrebe koji su posebno štetni.

Tako proveravanje profila na “Fejsbuku” dokazano čini mlade ljude depresivnima.

Igrice poput “Pokemona GO” ili aplikacije poput “Tvitera” mogu izazvati zavisnost i naterati vaš mozak da želi još.

 

iPHONE SE

Foto: Profimedia

 

Zavisne aplikacije su pravljene da nagrađuju vaš mozak zadovoljstvom kad dobijete “lajk” na fotografiju ili pozitivan komentar na post. Poput kockanja, to ima nepredvidljiv raspored i zove se “raspored varijabilnog odnosa”.

To se može videti svuda na internetu. Cene avionskih karata koje padaju na klik mišem. Gomila kauča koji su jedan minut tu, a sledeći ih nema. “Fejsbukova” obaveštenja koja se menjaju u zavisnosti od toga gde su vaši prijatelji i o čemu pričaju. Sve to izaziva zavisnost.

Blic