LAKTAŠI, 06. marta – Fotografija sa bijeljinskog šetališta. Danas. Tjera na razmišljanje.

53343668_2201273626582444_488936216528420864_o

Da li je ovaj čovjek bolestan, ili pijan? Šta god da je, krv u žilama ledi činjenica da se ljudi oko njega ponašaju kao de se ništa ne događa. Mirno prolaze, ili sjede u bašti kafića. Gledaju “svoja posla” reklo bi se.

Eventualno, uslikaju mobilnim telefonom, kako bi svoje iskustvo podijelili na društvenim mrežama, i dobili po koji lajk, ili započeli “teferič” o nekom tamo…bekućniku, propalici, budali…čovjeku, živom biću.

Kuda ide ovo naše društvo?

Čini se da u 21. vijeku odumire iskrena zainteresovanost čovjeka za čovjeka. Suštinsko interesovanje rezervisano je za uzak krug najbližih, dok se među kolegama, rođacima, komšijama sve uglavnom svodi na formu, lažan osmeh, kurtoaznu ljubaznost. Empatija je, kao nikada do sada, ušla u riječnik modernog čoveka. Svi je pominju, ali nigdje je nema.

Društvena izolacija, otuđenje i individualizam uticali su da empatija u nama oslabi. Ali, to nije sve – oguglali smo na tuđe muke jer smo prezasićeni patnjom.

Što god, kako god…ne dozvolimo sebi bezosjećajnost. Ako smo zaboravili biti ljudi, opomenimo jedni druge svaki dan: “NE ZABORAVI DA BUDEŠ ČOVJEK!”