LAKTAŠI, 29. avgusta – S vremena na vrijeme, podijelimo s vama poneku priču iz svakodnevnog života, ili nečije promišljanje, o stvarima koje proživljava običan čovjek, ogrezao u svakodnevicu. Večeras, umjesto poezije – “minimalna” proza. Tekst koji će neke nasmijati, neke navesti na razmišljanje – eventualno djelovanje, a neko će ostati ravnodušan…. U svakom slučaju…uživajte:
Foto: stocksnap.io
GDJE SU NESTALI MUŠKARCI???
I evo ga… Ne mogu oćutati, ne primjetiti, ne izreći naglas. Počelo je kao slučajna opaska u ženskom društvu, a sad se poput virusa širi, “kanda” postaje epidemija. “Znaš, on više ne obraća pažnju na mene” , bio je to skoro šapat, u ljetnjoj večeri i laganoj šetnji dvije drugarice. A onda su takve rečenice počele da me salijeću sa svih strana.
Odjednom sam otkrila da je oko mene sijaset nezadovoljnih žena – supruga. Željnih pažnje, komplimenata, zavođenja, nježnosti. Nečeg što se novcem ne može platiti (u stvari možda i može, ali dobiješ glumatanje – to ti ne treba, zar ne?)
Sve te silne žalopojke me navedoše da se zapitam: “Šta je sa muškarcima danas?”
Da li je to oduvijek tako? Nakon par godina zajedničkog života, postanemo nezanimljivi jedni drugima. Nekima se to desi i mnogo brže. Sve one riječi, emotivna “sranja” koja hrane ženski ego na početku priče, vremenom se istroše. Muškarci kao da se istroše. Počnu da podrazumijevaju sve to. I eto ti onda problema.
Nađe se u toj priči, obavezno, neko ko ima kojekakvih ideja. Neko kome je ta žena baš pravo zanimljiva, lijepa, dražesna, pa još zauzeta. Taman. Za zezanje, emotivnu igricu, razbijanje muške dosade. A ona – žena, željna svega što joj njen muškarac uskraćuje, uđe u tu igru. I…da izvinete na izrazu…tu kreće “žestok zajeb”.
Brak polako gubi smisao.
Sloboda izgleda mnogo zanimljivija.
A i taj neko drugi se mnogo više angažuje oko nje…
Pitam se katkad, kako su to naše majke rješavale? Pa mi se učini da one za to nisu imale vremena. Radile, kućile… Muževi isto. Ko je još o emocijama mislio…
Danas neka druga vremena. Otišlo sve u tri…materine.
A meni na pameti samo jedno: “Eeee muškarci, muževi….dozovite se pameti… Odoše žene.”
Što bi Šojić rekao: “Ako nećeš ti – ima ko ‘oće!”
A samo je malo potrebno, i s jedne i druge strane.
T.Đ.M.
