LAKTAŠI, 03. februara – Na gastrofestu koji se organizuje u okviru turističko-zabavne manifestacije “Dani zime na Kozari” prošle godine najviše pažnje privukla je kobasica “Lijevčanski ponos”

kobsaja

Za danas, grupa lovaca iz gradiškog Lijevče polja, najavljuje još veću atrakciju na platou, u spomen kompleksu na Mrakovici. Idejni tvorci “Lijevčanskog ponosa” bili su gosti našeg Јutarnjeg programa koji su poručili da će se kobasica degustirati danas na “Danima zime na Kozari” na Mrakovici.

Prošle godine dužina od četiri metra i prečnik od devet centimetara kobasice bili su mali da bi zadovoljili apetite svih znatiželjnika. Ove godine, grupa mala, ali odabrana odlučila se na novi izazov, ali i podvig.

Za kobasicu su pripremili skoro 70 kilograma domaćeg mesa sa farmi u Lijevče polju. Pripreme su počele od ranih jutarnjih časova a najinteresantnije je bilo punjenje.

Umor je činio svoje i postao je ozbiljna prijetnja da se u podvigu ne uspije. Ali nije se odustajalo.

– Bilo je grčeva normalno, vrelo meso vrela masa a ruke hladne. Grčevi su počeli da hvataju ruke ali izdržali smo sve i dobro je prošlo – priča Rade Džajić, Karajzovci.

 

Rade Džajić i Miloš Đakić

Rade Džajić i Miloš Đakić

 

Iz trenutka u trenutak, milimetar po milimetar, kobasica je rasla. Na kraju rezultat je iznenadio i organizatore.

Da se rodi rekordno čedo brinule su mnoge ruke. U jednom trenutku ruku je čak ponestalo. Na svu sreću poznata lijevčanska solidarnost ni ovog trenutka nije zakazala. U pomoć su pritekli prijatelji iz susjednih sela.

– Po tome smo mi ovdje i poznati u Lijevče polju da jedni drugima pomažemo mada se to desilo tako sticajem okolnosti da je ta kobasica malo veća od očekivanog i malo smo svi pripomogli tako da je to sve ispalo dobro – kaže Dragan Đukanović, Trošelji.

Dok je sirovinski sastav poznat začini su mala tajna Duške Đakić. Sastav i količina i pored novinarske znatiželje ostali su nepoznanica. Možda su zbog toga već počeli da joj pripisuju svojstva afrodizijaka.

– Trebala bi biti ukusna što su momci svašta stavili u nju i morala bi biti dobra jer i prošle godine je bila jako ukusna. Mislim da u ovoj ima svašta, čak da je malo umješano i afričke šljive – šaljivo priča Ostoja Mirjanić.

 

Lijevčanski specijalitet

Lijevčanski specijalitet

 

Po starom običaju kobasica je dobila ime.

– Pa ne znam, eto to nam je nešto palo prvo na pamet, iz Lijevča smo sva trojica nas koji smo došli na tu ideju i rekoh ajmo dati ime “Lijevčanski ponos” – dodaje kroz smijeh Džajić.

Ponosni Lijevčani kažu da dostignuta dužina neće biti konačna. Rado bi da se njihova kobasica nađe i u Ginisovoj knjizi rekorda.

Bila za Ginisa ili ne jedno je sigurno. Mnogo ljubavi, rada i napora uloženo je da bi se predstavile vrijednosti kraja iz kojeg dolaze ovi mladi ljudi. Koje su to vrijednosti najbolje ćete osjetiti ako na Kozari probate parče “Lijevčanskog ponosa”.

 

RTRS