KOTOR VAROŠ, 2. juna – Pećina Mišarica, smјeštena na Poniru, na samo pet kilometara od Čelinca, stanište je jedne od najvećih kolonija šišmiša na Balkanu.

krilo-sismisa-1024x577

Grupa Čelinčani vrde da baš u njihovom kraju, zahvaljujući Mišarici, žive nesumnjivo najuspјešniji zavodnici.

U zavodničke pohode, vele kroz smijeh, nikada ne idu bez krila šišmiša iz pećine na Poniru.

Ne žele da ih fotografišemo, ali kažu da nema lјepotice, koja neće pasti na kolјena kada je muško oko pogleda kroz krilo slijepog miša.

Javljali su im se, kažu, neki ljudi sa Cetinja, koji su za jedno krilo davali 50 evra. Krilo je poštom stiglo na Cetinje, a onda je iz tog grada stigla i nova narudžba.

Mole nas da napišemo kako krila uzimaju samo od uginulih slijepih miševa.

Hiljade-letecih-sisavaca-krasi-Misaricu-1024x768

Pretpostavlja se da se u Mišarici nalazi oko 5.000 šišmiša. Pećinu često pohode planinari iz Čelinca, ali i iz susjednih gradova, a najčešći posjetilac Mišarice je Željko Blagojević Čak, poznati ultramaratonac i zaljubljenik u prirodne ljepote doline Vrbanje.

-Dužina Mišarice je oko 50 metara, širina 10 metara i visina oko tri metra. Kroz pećinu protiče potočić, koji se uliva u Čelinski potok. Zanimljivo je da je u Mišarici iz godine u godinu sve više slijepih miševa. Sjećam se da sam u Mišaricu prvi put ušao prije 15 godina i tada je šišmiša bilo znatno manje, priča Blagojević. Ultramaratonac iz Čelinca tvrdi da kompletna kolonija šišmiša iz prvog dijela Mišarice, koja se hrani uglavnom insektima, svake godine u novembru prelazi u susjednu galeriju, koja je znatno manja i tu boravi do polovine aprila.

-Šišmiši ulaze u tu galeriju kroz otvor u stijeni prečnika 60 centimetara. Zanimljivo je da je ta galerija bogata vodom, a šišmiši se mogu zakačiti samo za vrh galerije, koji se nalazi 10 centimetara od površine vode. Vjerovatno im je tamo toplije, pa zimu provode u maloj galeriji, kaže Blagojević. On ističe da još uvijek ima predrasuda o šišmišima, a mnogo ljudi koji dođu do Mišarice ne smiju ući u pećinu kada čuju pištanje letećih sisavaca.

Zeljko-Blagojevic-Cak-sa-ljubimcima-iz-pecine-1024x768

-Zovu me ljudi iz cele BiH i mole da im iz Mišarice donesem krilo šišmiša. Kažu da su ljudi koji imaju krilo šišmiša najveći zavodnici, jer je svako žensko čeljade, koje pogledaju kroz krilo, njihovo. Međutim, ja slijepe miševe ne mogu ubijati, pa nikome ni krila ne donosim, a ne znam ni kako se ljudi snalaze za krila’’, iskren je Blagojević.

Neposredno nakon prethodnog rata Blagojević je čvrsto odlučio da mu leteći sisavci iz Mišarice budu kućni ljubimci, pa je nekoliko desetina slijepih miševa ubacio u kavez.

-Donio sam šišmiše iz pećine u vreći, ubacio u kavez i hranio ih slatkišima. Htio sam da djeca u Čelincu vide šišmiše, jer su ih ranije viđali samo na televiziji. Međutim, neko je otvorio kavez, a slijepi miševi su se razletili po gradskim ulicama. Nastao je pravi haos. Nikada više slijepe miševe nisam donosio iz pećine, veli Blagojević.

Prema njegovim riječima, zimi, u vrijeme najvećih hladnoća, kada led okuje Ponir, područjem oko Mišarice struji topli vazduh. Dešavalo se, sjeća se Blagojević, da planinari krajem januara u blizini pećine uberu visibabe.

S. BABIĆ

(Glas Kotor Varoša)