LAKTAŠI.25.maja- Veliki broj planinara ima različite motive, a uglavnom su to: izazov, uživanje u netaknutoj prirodi i druženje. Planinarenje često zahteva dobru kondiciju, jer ono obuhvata penjanje, silaženje, nošenje ranca itd.
Uprkos svim zahtjevnim uslovima, naš sugrađanin, Milan Marčetić, iz Trna, nema dilemu kad je u pitanju odlazak na planinu. Na pitanje “Otkud ideja da se ide na Triglav?”, odgovara: “Pa takvo mi je društvo da malo-malo organizujemo neko planinarenje…”
U utorak, 23.maja, 2017.godine, organizovali su se i krenuli put Triglava.
Milan priča o utiscima, koje nosi s ove avanture: “Na uspon smo krenuli od Pokljuka. To je jedno mijesto u podnožju Triglava.
I uspon do Triglava traje oko 7-8h. To je prenaporno za jedan dan, uzimajući u obzir visinsku razliku koja se savlada za jedan dan i težinu opreme koju nosiš na sebi.
Međutim na planini još uvijek vladaju zimski uslovi, domovi ne rade, samo su otvorene “zimske sobe”, to je tokom cijele godine otvoreno baš za ovakve avanturiste. Tu udješ, prespavaš i nastavljaš dalje.
Mi smo došli do mjesta ” vodnikov dom” 1817mnv. Tu je ujedno jedini i zadnji izvor pitke vode. Odatle nastavljamo uspon prema domu Kredarica, najveći dom u bivšoj SFRJ, koji se nalazi na 2514mnv.
Dom Kredarica raspolaze sa 300 kreveta i radi samo u ljetnom periodu. A u slučaju da neko dodje i zimi u blizini se nalazi i meterološka stanica gdje su uvijek prisutne dvije osobe. Vojnik i meteorolog…”
U daljem razgovoru, za “Glas Laktaša”, Milan kaže:
“U večernjim satima dolazimo u samo podnožje Triglava tj. na raskrsnicu staza koje vode za domove Planiku i Kredaricu.Odlučujemo uspon nastaviti dužom i težom stazom prema Kredarici, jer smo sigurni da tamo imamo prenoćište, što nije bio slučaj za dom Planiku.
Nakon nekon vremena nailazimo na velike količine snijega i leda. Bez obzira što imamo svu opremu jednoglasno donosimo odluku da odustajemo od uspona i vraćamo se nazad u Vodnikov dom gdje smo i prenoćili.
U dom smo došli oko 21h. I taj dan smo presli oko 10km i savladali visinsku razliku oko 1000mnv. Ujutro nas budi zvuk helikoptera koji dovozi prvo 5 volontera koji rade u domu. Zatim u par naleta dovozi i ostatak opreme koja će se montirati u domu. Pločice, stolarija, kuhinjski elementi, piće, posteljina…itd.
Tu se upoznajemo sa volonterima iz doma koji su ujedno i vrhunski planinari i ostajemo par sati sa njima, dajemo svoj skromni doprinos i pomažemo pri istovaru stvari iz helikoptera. Taj dan je stiglo oko 5 tona namještaja i materijala u par naleta. U podnevnim satima krećemo prema polaznoj tački i spuštamo se bez ikakvih problema. Na kraju obilazimo Bled i Bohinj sa prekrasnim jezerima.”
Pitali smo i šta je to sve potrebno da bi se krenulo na ovakvu avanturu, a Milan objašnjava: ” Oprema koja nam je bila potrebna za ovaj uspon : dereze, cepin, šljem, ferata set, vreća za spavanje i kompletna zimska oprema, te hrana, voda i ostalo… ukupna tezina ranca oko 15 kg.”
Ekipu koja ovog proljeća prošetala Triglavom, čine dugogodisnji planinari i ljubitelji prirode: Miroslav Bundalo ( vodič), Milijana Bojić, Dragan Krupljanin i naš sagovornik Milan Marčetić.
