ZAGREB, 07. decembra – Sretan sam i uživam u životu sa svojom porodicom, kaže nam Dejan Aleksić kojem je 7. decembra 2006. struja spržila 80 posto tijela. Iz bolnice je pušten nakon samo 92 dana liječenja, fizički i psihički potpuno zdrav

struja

Dejan Aleksić (26) je 2006. penjući se na vagon na ogulinskom kolodvoru preživio strujni udar od 25.000 volti.

– Odlično se osjećam. Danas sam sretan čovjek. Radim u Zagrebu, lani sam se oženio i postao otac dječaka. Sretan sam i uživam u životu sa svojom porodicom- kaže nam Dejan Aleksić kojem je 7. decembra 2006. struja spržila 80 posto tijela.

3aa234eb051e90ad38d6

foto: Davor Puklavec/PIXSELL

‘Na meni su se otopile hlače i lančić kojeg sam strugao s vrata’

– Bio je 7. decembar, svake godine se sjetim tog datuma. S društvom sam u blizini kolodvora snimao ‘jackass’ – video u kojem se izvode vratolomije, razbiješ se i drugima je to smiješno. Trebao sam se popeti na vagon i napraviti salto unazad. Zbog neznanja, ali i bez razmišljanja sam se penjao ljestvama. Vidio sam iskre no zakoračio sam i ušao u strujni krug. Struja me uzela gore i izbacila nekoliko metara u zrak. Glavom sam lupio u šine, gorio sam. Na meni su se otopile hlače i lančić kojeg sam strugao s vrata. Bio sam pri svijesti, no u potpunom šoku. Digao sam se, teturao, a iz drugog smjera je naišao voz. Do mene je dotrčao doktor iz obližnje ordinacije, zgrabio me, posjeo na stolicu i prekrio mokrim ručnikom – prisjetio se Dejan traumatičnog iskustva.

c841791b338ec5558fbe

foto: Privatna arhiva

Dan nakon nesreće Dejan je bio prevezen u Klaićevu bolnicu u Zagrebu, a doktorsku brigu je o njemu odmah preuzeo dr. Antun Kljenak koji ga je operisao i transplantirao mu kožu svojim posebnim metodama. Zahvaljujući vrhunskom liječenju Dejan ne samo da je preživio već je svojevrsno medicinsko čudo. Iz bolnice je pušten nakon samo 92 dana liječenja, fizički i psihički potpuno zdrav.

 

6b4d5a9ba3795d36d785

foto: Davor Puklavec/PIXSELL ČUDOM PREŽIVIO

‘Struja je jedina žena koju se ne smije dirati’

– Živ sam, zdrav i veseo, a na taj događaj me podsjećaju tek ožiljci, no njima se ne zamaram. Dobro znam šta sam prošao i u kakvoj sam situaciji bio. Nakon toga više cijenim život, ne gubim vrijeme na sitnice, ne čekam da se nešto dogodi već to napravim, odlučniji sam, ali i veseliji. Sve to zahvaljujući doktoru Kljenaku koji ne samo da je vrhunski doktor već je prije svega veliki čovjek. Od početka je preuzeo brigu o meni, nudio mi optimizam i volju za borbu, volju za život. Govorio mi je da nije to tako strašno, okretao na pozitivu. Sjećam se uzrečice koju mi je rekao: „Struja je jedina žena koju se ne smije dirati, a ti si je dirao“ i danas se je često sjetim i uvijek se nasmijem. Kada me izliječio posjeo me na motor i odvezao u tehnički muzej gdje sam naučio puno toga o struji, a što ranije nisam znao. Svim školama bih preporučio da pod obvezno uvedu posjet tom muzeju jer se još uvijek prečesto događa da se dječaci poput mene iz neznanja penju na vagone.

Kao podsjetnik na događaj Dejan si je na ruci na engleskom dao istetovirati natpis ‘Bili smo mladi, bili smo glupi, ali smo imali srce’.

24sata.hr