Darko Melentijević, mladi Kosjerac od aprila do danas oženio se sa četiri Kineskinje. Poslije ovoga ženiće se tokom ljeta i jeseni, sve sa damama iz Azije, najmanje još 35 puta. Toliko svadbi mu je do sada zakazano podno Divčibara.

svadba-kineskinje

Biće kasnije još njegovih svadbi, jer je Darko, učenik četvrtog razreda Tehničke škole iz Kosjerića, “profesionalni mladoženja” u interaktivnom projektu od turističke važnosti za njegov zavičaj. Nazvan je “Tradicionalna seoska svadba”, po originalu scenarisan i kolorisan, s tim što su Darkove mlade iz Kine.

Ovaj projekat, koji ima za cilj unapređenje seoskog turizma u selu Mionica, kroz jedinstven vid privlačenja sve prisutnijih gostiju iz Kine, osmislilo je Udruženje “Vesnik”. Pod svoju kapu stavila ga je Turistička organizacija Kosjerić, pronašavši u njemu uloge za penzionere i članove KUD-ova. Izmješaju se tako oni sa Kinezima i idu Darku u svatove.

– Ideja je da Kinezima dočaravamo srpsku svadbu sa svim običajima, ali da i oni u njoj učestvuju. Ova atrakcija zamišljena je kao promocija kulture i tradicije – kaže za Blic Željko Sredić, predsjednik Udruženja “Vesnik”.

Koliko su Kinezi zagrizli za ovaj projekat, govori podatak da su Kosjerci do kraja oktobra prodali 39 svadbenih termina.

– Na početku svadbe dijelimo uloge i objašnjavamo pravila.

Jedna grupa, sa ženom koja se prijavi za udaju, ide mladinoj kući, ova druga, sa mladoženjine strane, odlazi njegovoj kući. Mladu oblače djeveruše, dvije-tri Kineskinje i još toliko naših, i spremaju za vjenčanje. U to vrijeme iz mladoženjine kuće kreće povorka svatova. Pješače 500-600 metara, prati ih muzika, pjevaju svadbarske pjesme. Da bi ušli u mladino dvorište, treba da obore jabuku, s tim što umjesto puške kod nas pukne petarda – potanko objašnjava Željko Sredić.

svadba-kineskinje-1

Foto: Vladimir Jojanica/RAS Srbija

Svi su odjeveni kako običaji nalažu, od mladenaca – s tim što mlada ne nosi vjenčanicu nego srpsku narodnu nošnju – preko devera, djeveruša, do muzikanata i čauša.

 

Poštuje se i pravilo kupovine mlade koju iz vajata izvodi djever – Kinez. Slijedi joj poljubac sa mužem, oproštaj sa roditeljima, darivanje, upoznavanje sa prijateljima. Nevjesta mora, tradicija kaže, da se umije na česmi i razbije čašu. Mladoženja vodi mladu svojoj kući, ali tek pošto ga medom posluži tašta. Do tada barjaktari moraju da otkupe barjake koji su im prethodno ukradeni.

– Pred mladoženjinom kućom mlada baca sito i jabuku. Zatim se lomi prijateljski kolač. Tu kreće ručak, uz muziku naravno, jede se, pije i igra. Program traje dva-tri sata. Kineze, barem tako su pokazale prve svadbe, ne zanimaju običaji u smislu “šta ko kome treba da kaže”, jer oni su teško prevodljivi, interesuje ih uglavnom akcija – priča Sredić.

Mlade su u početku stegnute, ali vremenom se opuste i kasnije je druga priča, rezimira mladoženja.

– Njih je sramota u trenutku kada im skidam veo i krećem da ih poljubim. Tada se uzmiču, okreću u stranu i traže vodiča koji im objašnjava da će ih mladoženja diskretno poljubiti u obraz. Poslije poljupca se ponašaju kao na pravoj svadbi. Ukapiraju o čemu se radi, pa vođene atmosferom igraju, potežu čašu i nazdravljaju. Istinski se užive u događaj – kaže Darko.

Rakija im jaka, svadbarski kupus i domaću pogaču ne vole

Sve je Kinezima do sada bilo po volji, osim trpeze. Iznese se pred njih tradicionalna srpska kuhinja, ali njihovim ukusima ne odgovara.

– Do sada smo ih služili svadbarskim kupusom, domaćim pogačama, sirom, salatom. Ubuduće ćemo mijenjati jelovnik nečim što njima odgovara. Naša rakija im je mnogo jaka, pa traže brendirana gazirana pića koja u doba kada su ovi običaji zaživjeli nisu postojala – prenosi Sredić, autor “Tradicionalne svadbe”.

 

Srpskainfo