Iako se virus korona u Srbiji pojavio pre devet meseci, polemika oko toga da li treba nositi maske, kako možemo da se zaštitimo od kovida i koje su vakcine dobre i dalje ne prestaju. A onda je dr Milanko Šekler, virusolog i mikrobiolog, koordinator nacionalne referentne laboratorije za avijarnu influencu, groznicu zapadnog Nila i infektivni bronhitis Specijalističkog veterinarskog instituta u Kraljevu, odlučio da izađe u javnost i pokuša na jednostavan način ljudima da pruži sva objašnjenja na njihove nedoumice.
To je naišlo na pozitivan odjek u javnosti, jer su se građani na društvenim mrežama utrkivali ko će pre da pohvali objašnjenja koje je Šekler pružio u tekstu u „Novoj srpskoj političkoj misli”. Ovaj naučnik je zajedno sa dr Dejanom Vidanovićem i Bojanom Tešović, činio stručni tim koji je prvi „pročitao” genom virusa korona u Srbiji, a ostvareni rezultati su upisani u svetsku banku gena, odnosno bazu podataka o genomu kovida 19. U razgovoru za „Politiku”, Šekler objašnjava da ne možemo samo da sedimo i čekamo vakcinaciju, kao i da je bitno da se štitimo od velike količine virusa, kako ne bismo završili na bolničkom lečenju. Što se veća količina virusa primi – veća je šansa da će čovek imati tešku kliničku sliku.
Vaš stav je da vakcina protiv kovida 19 neće moći da reši problem pandemije i da spas leži u prokužavanju građana?
Rešenje je kombinacija te dve stvari u datim okolnostima. Samo na vakcinaciju ne možemo da se oslonimo iz više razloga. Pre svega, stvar je tehničke prirode. Rokovi za isporuku cepiva su problematični, kao i količina cepiva koja bi trebalo da stigne u kratkom vremenskom periodu. Pominje se da će dosta njih biti nabavljeno tek u poslednjem kvartalu sledeće godine. Šta da radimo do tada? Poseban problem je organizovati pelcovanje celokupnog stanovništva. I da budemo uspešni u bržoj nabavci vakcina, prokužavanje će i dalje da „radi” svoj posao. Tako će se i smanjiti broj ljudi koji treba da se vakcinišu.
Prema vašem mišljenju je prokužavanje dobro kako bi ljudi „primili” manju količinu virusa i na taj način bili zaštićeni od teže kliničke slike?
Bitna je količina virusa koja je potrebna da nekoga inficira. Na primer, kod variole vere je bila dovoljna jedna čestica da bi se osoba razbolela. Kod noro virusa, koji izaziva dijareju, koncentracija za zaražavanje iznosi 16 do 20 virusnih čestica. Kod „nesretnika” korone sa kojim se sada susrećemo istraživanja do kojih sam došao pokazuju da treba između 500 i 1.000 virusnih čestica. To su količine koje su potrebne da bi se neko inficirao. Ali, ako je neka osoba danas primila 30 čestica, ona se neće inficirati.
To znači da neće dobiti koronu?
Takozvani nespecifični imunitet te osobe savladaće uspešno te čestice. U isto vreme će stečeni imunitet prepoznati da je stupio u kontakt sa novim virusom i počeće da radi na zaštiti. Kada organizam nekoliko puta primi tako malu dozu virusa, počinje da stvara antitela, a da osoba toga nije svesna. Zato se mnogi iznenade kada rade serološki test na kovid i kada čuju da imaju antitela. To se smatra nekom vrstom „razvučene” vakcinacije. I na to, takođe, moramo da se oslonimo. Osobe koje su bolesne, a nemaju respiratorne simptome (kašalj, kijanje, slinjenje) izbacuju i do 100.000 puta manju količinu virusa u minuti od onih koji imaju simptome, kašlju i kijaju.
Analize epidemiologa pokazuju da je 20 odsto građana imalo susret sa virusom. Mislite li da je taj broj veći u realnosti?
Ti podaci se odnose na period od marta do kraja avgusta. Mislim da se od tada do sada još 30 odsto građana prokužilo.
Virus nije mutirao. Dr Dejan Vidanović, koji vodi grupu za sekvenciranje u VSI „Kraljevo” i naša doktorantkinja Bojana Tešović, bili su „vredni” celo leto, i radili sekvencioniranje genoma virusa iz celokupnog toka epidemije, iz svih krajeva Srbije. I to 150 njih. Uzorci virusa su uzimani iz svih prethodnih meseci. Došli smo do zaključka da postoje tačkaste mutacije ali one nisu značajne za prenošenje kovida 19 ili za njegovu patogenost. Stručnjaci koji tvrde da se virus promenio tu tvrdnju pravdaju time što imamo dosta teških slučajeva u bolnicama. Pa naravno da ima mnogo takvih pacijenata, kada smo u početku beležili 400 zaraženih dnevno, a sada ih ima po 7.000 i 8.000. Deset odsto njih završi u bolnici sa težim simptomima. Sada je transmisija virusa daleko veća nego kada se on pojavio. Za sedam dana imamo mnogo više zaraženih nego što ih je bilo od marta do septembra. Ne zaboravite, od marta do 1. oktobra, znači za šest meseci, u Srbiji je bilo „samo” 34.000 novozaraženih. Sada taj broj dostignemo za nepunih sedam dana.
Najveća glupost koju sam čuo je da maska izaziva blokadu rada mozga. A kako sa tako „blokiranim mozgom” operišu hirurzi i po 18 sati, radeći najsloženije intervencije!? Nije mi jasno odakle se stvorio tako jak pokret protiv nošenja maski. Pa, ja sam je koristio 47 dana bez pauze, od ujutru do kasno uveče i ništa mi nije falilo. Moj stav je isti: ljudi treba da nose maske. To posebno treba da rade kada idu u prodavnicu, apoteku, pekaru, kao i u prevozu, pozorištu… Maska sa gotovo 90 odsto efikasnosti uspeva da zadrži mikrokapljice koje je zaražena osoba iskašljala ili iskijala, kao i one koje lebde neko vreme u prostoru, a u kojima se nalazi virus korona. Dobro je da se nosi, kao i da ako ima više ljudi u prostoriji čovek sedi pored otvorenog prozora.
Kada osoba ne nosi, a nađu se u istoj prostoriji sa nekim ko ima koronu a takođe nema masku, velika je verovatnoća da će „zaraditi” kovid?
Ljudi odu na slavu ili okupljanje, gde sede bez maske i pričaju bez distance pa tako mogu da prime veću količinu virusa. Ne znaju da će biti kandidati da dobiju težu kliničku sliku. To sve zavisi od količine virusa koja se izbaci, od kvadrature (kubature vazduha u prostoriji) u kojoj se boravi, od broja ljudi koji su okupljeni, od dužine boravka. Najviše virusa ima u mikrokapima, koji se izbacuju kada neko kija, kašlje, glasno priča, peva. Zato mi govorimo da je bitno da ljudi budu razmaknuti po dva metra, jer tako virus ne može da se dobaci od jednog do drugog. Treba imati u vidu da kapi virusa u mikronima mogu da lebde u vazduhu dugo. Srećom, u njima je manja količina čestica, a pretpostavlja se, budući da su male, da kod 90 odsto njih nema virusa. Dobro je i što se brzo isuše kada padnu na tle. Za razliku od njih, kapi koje imaju pola milimetara veličine ne mogu tako brzo da se osuše. Njih samo vlaga drži u životu, ali one su teške i za nekoliko sekundi padaju silom gravitacije na pod, a ne idu dalje od 0,8 metara od onog koji govori.
Građani se plaše da se na namirnicama koje kupuju u prodavnicama možda ne nalaze čestice virusa čijim dodirom mogu da se zaraze. Da li je to moguće?
Kada one padnu na karton ili papir, na ambalažu proizvoda, vrlo brzo se isuše. Ne treba da se plaše toga.
Kada očekujete da će početi da se smanjuje broj zaraženih?
Mislim da je sada vrhunac transmisije virusa. Prema nekoj mojoj „matematici”, ovih dana će broj novozaraženih početi da opada.
To uopšte nije ni bitno ni važno. Ne treba mi ta obaveza. Stvarno sam iznenađen da je moje pisanje o koroni izazvalo toliko bure u javnosti. Mislio sam da će ljudima biti korisno ono što znamo o kovidu 19 i da ih posavetujemo kako da se zaštite, zašto da nose masku, zbog čega je bitna izolacija. Ljudi ne vole kada im neko nešto naređuje, a bez objašnjenja zašto je to dobro. Svaki čovek voli da radi ono što ima logike.
U Srbiji će uskoro krenuti vakcinacija protiv kovida 19. Koju biste vi vakcinu primili?Ne mogu to da kažem jer još nisam video sve detalje na osnovu kojih bih mogao da zauzmem stav o tome. Ono što znam je da su vakcine koje su pravljene na staroj i proverenoj platformi gde je korišćena tehnologija koju znamo nekoliko decenija, a tu spadaju ruska, kineska i oksfordska (konzorcijum Oksford–Astra Zeneka), bezbedne i efikasne. U njima je korišćen adenovirus kao nosač i na njega su naneti delovi genoma virusa korona. Ima dosta registrovanih cepiva koja rade na tom principu. Rusi su tako jedini u svetu napravili 2014. godine vakcinu protiv ebole, kada je bila epidemija na zapadnom rogu Afrike. Ceo svet je tada okrenuo glavu jer ih nije zanimala ta bolest koja se prenosi samo preko izlučevina obolelih, recimo preko krvi. Rusi su zaustavili taj problem vakcinom i od toga nisu imali nikakve dobiti. E sada se vidi korist, jer su imali iskustvo i spremljenu platformu za novu vakcinu, jer su umesto ebole na adenovirus dodali koronu. Zato su brzo mogli da naprave cepivo.
Ima mišljenja da ta vakcina nije prošla dovoljno veliki broj ispitivanja.
Tačno je da nisu prošli sve kontrole, ali se zaboravlja da su oni imali platformu od pre šest godina koju su samo nadogradili. Uštedeli su godine ispitivanja zbog toga.
Znači li to da ste, ipak, pristalica ruske, a ne zapadnih vakcina?
Nova cepiva koja se prave na zapadu su takozvane RNK vakcine. Do sada nijedna bazirana na tom principu nije registrovana i ne koristi se u humanoj medicini. Pitam se, kako su sad baš uspeli na brzinu da je naprave i registruju za kovid, a da nisu uspeli 15 godina unazad da stvore cepivo bazirano na tom principu? To ne znači da sam ja protiv tih vakcina, možda su one dobre, ali je princip pravljenja nov i nama nepoznat. One su lakše, brže i jeftinije za pravljenje jer se kod njih virus ne umnožava, što diže troškove proizvodnje. Osoba kada primi tu vakcinu, organizam RNK prepoznaje kao svoju jer ga „prevari” i počinje da proizvodi delove proteina virusa. A organizam stvara odbranu protiv bolesti. To znači da u isto vreme organizam proizvodi virus i stvara zaštitu protiv njega. Nisam video podatke o tome da li ove vakcine mogu da izazovu autoimunu reakciju kod ljudi. Inače, alergije i autoimune reakcije su osnovni problem zašto do sada nije registrovano nijedno takvo cepivo na ovom principu, protiv bilo koje bolesti kod ljudi. To je ono što ljude plaši. Postoji realna opasnost kod takvih vakcina od autoimunih i autoalergijskih reakcija.
Politika.rs