SANSKI MOST, 05. novembra – Ranko Jarić (93), najstariji stanovnik Lušci Palanke, varošice udaljene dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta, kaže kako je cijeli njegov život vezan za rodno mjesto i prekrasan krajolik kojim dominiraju šumovita brda i visovi Grmeč planine.
Ipak, sa sjetom se prisjeća vremena kada je život bujao ovim prostorima, a Lušci Palanka bila ekonomski razvijena varošica s nekoliko značajnih proizvodnih pogona. Kaže kako je i u posljednjem ratu morao bježati od kuće i da je nekoliko izbjegličkih godina proveo u jednom selu nadomak Laktaša.
“Čim je započeo povratak, odmah sam rekao da pišu mene prvog. I bio sam u grupi od 19 Palančana koji su se prvi vratili svojim kućama, tačno prije 20 godina. Svi su tada govorili da smo ludi i da ćemo izgubiti glavu”, kaže Jarić za “Nezavisne”.
Dodaje kako je tada na ovim prostorima boravio veliki broj izbjeglih Bošnjaka s područja Prijedora i Banjaluke, ali da nije bilo većih incidenata.
Ranko se nikada nije pokajao zbog odluke da se vrati u zavičaj jer je jedino na vlastitom kućnom pragu čovjek slobodan.
“Kad si u svojoj kući niko ti ništa ne može ni reći ni zamjeriti, jer si svoj na svome. Kad čitav život provedeš na jednom mjestu, onda te teško pomjeriti odatle. E, tako je to sa mnom, ja ovo svoje ne bih dao za sve blago ovog svijeta”, kaže starac. Ipak, žalosti ga što se u proteklom periodu nisu vratili mladi i kaže kako ima tri kćerke koje danas žive na području Republike Srpske i povremeno ga obiđu.
“Mladi bi se možda i vratili da ima posla i radnih mjesta. Ovako, ostali su većinom stariji, a i Palanka je opustjela. Nema dana da neko ne umre i sve nas je manje”, dodaje sa sjetom.
Za sebe kaže kako je čovjek koji uvijek pozitivno misli i da je u tome tajna njegove dugovječnosti.
“Često me pitaju ljudi kako da dožive ovu moju starost. Kažem im, recept je jednostavan, samo mislite o lijepim stvarima i radite dobre stvari”, kaže Jarić.
Dodaje kako ga sjećanje i danas služi te da dobro pamti djetinjstvo, kada je vihor Drugog svjetskog rata prohujao ovim prostorima.
Kaže kako je narod Podgrmeča zdušno podržavao partizanski pokret i dobro se sjeća kada su na obližnjoj Korčanici formirani štab i partizanska bolnica. Ipak, najviše mu se urezao trenutak kada je legendarni partizanski avijatičar Franjo Kluz spustio svoj avion na područje Palanačkog polja.
“Bio je to stari ‘bregejac’ i mi, djeca, tada smo prvi put vidjeli avion izbliza. Čuvali su ga stražari i sjećam se kako smo išli brati jagode i njima pokušavali da ih podmitimo da nas puste što bliže avionu”, kaže Jarić.
Poslije završetka rata, Jarić se zaposlio kao putar i decenijama je potom održavao puteve koji su Lušci Palanku spajali s ostatkom svijeta.
Nezavisne
