LAKTAŠI, 03. jula – Juliia Gippenrejter je poznati psiholog, talentovani pedagog, profesor, autor mnogih knjiga i priručnika za vaspitanje djece. Ona je prosto jedinstvena žena! Pored toga što je Julija Borisovna stručnjak visokog nivoa, još je i majstor riječi. Jednostavno, pristupačno, razumljivo objašnjava roditeljima neke ne tako jednostavne teme iz dječje psihologije. I što je najvažnije, to joj uspijeva odlično!

porodica1_orig

 

Njene knjige se mogu smatrati obaveznom literaturom za roditelje.

Riječi Julije Borisovne pogađajuu u srž i primoravaju nas, roditelje, da radimo na odnosu, a ne samo da čekamo da se sve samo od sebe uskladi. Prestavljamo vam 20 izjava Julije Borisovne, koje se mogu smatrati savjetima za vaspitanje djece.

​ Svaka od tih fraza ima veoma duboki smisao, nad kojim se treba zamisliti.

 

1. Neposlušnost – je jedino sa čim se dijete može da suprostavi nepravilnom odnosu prema njemu.

2. “Problematična”, “teška”, “neposlušna” i “nemoguća ” djeca, isto kao i djeca “sa kompleksima”, “zaboravljena” ili “nesrećna” – uvijek su rezultat pogrešnih odnosa u porodici.

3. Bezuslovno prihvatiti djete – znači voljeti ga, ne zbog toga što je lijepo, pametno, sposobno, odlikaš, i tako dalje, već samo zato, što ono postoji!

4. Što se više dijete kritikuje, tim ono gore postaje. Zašto se to dešava? Zato što vaspitanje djeteta – nije dresura. Roditelji ne postoje zbog toga, da razviju uslovni refleks kod djece.

5. Što se češće roditelji ljute na dijete, ispravljaju ga, kritikuju, tim ono brže dolazi do generalizacije: “Ne vole me.”.

6. Disciplina … ne prije, već nakon uspostavljanja dobrih odnosa, i samo na osnovu njih.

Picture

 7. Ne miješajte se u posao, kojim se bavi dijete, ako ono ne traži pomoć. Svojim nemiješanjem, vi mu saopštavate: ” Sa tobom je sve u redu! Naravno, da ćeš uspjeti! “… Druga je stvar, ako je ono naišlo na ozbiljne teškoće, koje ne može da prevaziđe. Tada pozicija nemiješanja nije dobra, može samo da šteti.

8. Ako je djetetu teško ono je spremno da prihvati vašu pomoć, obavezno mu pomognite. Pri tome, preuzmite na sebe samo ono što ne može da uradi samo, ostalo prepustite njemu da radi; kako dijete osvaja nove aktivnosti, tako ih postepeno i prepuštajte njemu.

9. Ličnost i sposobnost djeteta razvijaju se samo u aktivnostima koje ga zanimaju, po sopstvenoj želji i interesu.

10. Tinejdžerska moda je slična boginjama – mnogi je pokupe i prebole u više ili manje ozbiljnom obliku, i posle nekoliko godina sami se smiju, gledajući unazad. Ali ne daj Bože da roditelji u tom periodu uđu u dugotrajan konflikt sa svojim sinom ili čerkom.

11. Dozvolite svom djetetu da se suoči sa negativnim posledicama svojih postupaka (ili svog nedjelovanja). Tek tada će rasti i postati “svjesno”.

12. Posiješ postupak – poženješ naviku, posiješ naviku – poženješ karakter, posiješ karakter – poženješ sudbinu!

13. Možete izraziti svoje nezadovoljstvo sa određenim postupcima djeteta, ali ne sa djetom u cjelini. Možete diskutovati o dejstvima djeteta, ali ne o njegovim osjećanjima. Nezadovoljstvo sa dejstvima djeteta ne bi trebalo da bude sistematsko, inače će se pretvoriti u neprihvatanje njega.

14. Nepoželjno ponašanje djeteta je normalna reakcija na nenormalne uslove života.

15. Stroga mama je emocionalno izolovana od djeteta, u najmanju ruku, dijete to tako doživljava.

16. Dozvolite djetetu da bude svoje. Ne gurajte ga sve vrijeme. Ne učitite ga. Ne držite mu bukvicu. Ne pokušavajte da ga uveličate. Ne primoravajte ga da radi bilo šta!

17. Zar nije poznato da posmatranje toka sopstvenih aktivnosti sprečava te aktivnosti, ako ih i ne uništava? Gledajući ruku, možemo izgubiti misao; trudeći se da čitamo izražajno – možemo prestati da razumijemo tekst.

18. Samospoznaja i samoobrazovanje – je prva dužnost roditelja i nastavnika, ukoliko pretenduju na vaspitanje djece. Bez tog ličnog rada, umjesto da uvode dijete u kulturu, oni ga pune svojim problemima.

Picture

 19. U svim slučajevima, kada je dijete uznemireno, uvrijeđeno, doživjelo neuspjeh, kada mu je bolno, sramota, strašno, kada su se prema njemu odnosili grubo ili nepravedno, pa čak i kada je veoma umorno, prva stvar koju treba uraditi je, staviti mu na znanje da vi znate za njegovo osjećanje (ili stanje), “poslušati” ga.

20. Ne tražite od djeteta nemoguće ili što se teško može postići. Umesto toga, pogledajte šta možete da promijenite u datim okolnostima.

 

 

/Bebamur.com/