Dajana Đurić iz Brčkog, veliki zaljubljenik dimnjačarstva, sakupila je oko 300 eksponata ovog zanata za koje je u kući odvojila cijelu sobu, a namjerava uskoro da u dvorištu napravi drvenu kućicu kako bi ovaj svojevrsni muzej učinila dostupnim za posjetioce.

– Odlučila sam da 2017. godine u svojoj kući napravim muzej „Eko dimnjačar“. Najveći broj eksponata dobila sam kao poklon od dimnjačara s kojima se susrećem na tradicionalnom skupu u Breši u Italiji, gdje se svake godine okupi oko pet hiljada dimnjačara iz cijelog svijeta – kaže Dajana.

Veći dio kolekcije je iz Njemačke. Najstariji predmet su Humelove figure, napravljene između dva svjetska rata. Tu je i slika od voska sa simbolom dimnjačara, nastala prije 80 godina, kao i dimnjačarski šešir koji se prije šest decenija koristio na vjenčanjima u Njemačkoj.

Testament iz Njemačke

– Sve ove i brojne druge eksponate poslao mi je penzionisani dimnjačar Klaus Rese iz svog muzeja u Njemačkoj, jer je bio oduševljen mojom zaljubljenošću u dimnjačarstvo. Osim toga, nije vjerovao da u BiH ne postoji mjesto gdje se mogu nabaviti suveniri vezani za ovaj zanat. Poslao mi je zaista puno eksponata i rekao da mi je testamentom ostavio svoj muzej, koji ću moći prebaciti u BiH – kaže Dajana.

Među eksponatima su originalni računi dimnjačarskih usluga iz Njemačke, Hrvatske, Srbije, kao i 32 različita opasača dimnjačara iz cijelog svijeta.

– To su veoma skupi opasači, do kojih se teško dolazi, ali sam ih ja uspjela dobiti. Ima kolega koji i po 30 godina dolaze na naše skupove, ali teško dođu do njih. To je zbog toga jer imam sreću i veliku medijsku pažnju kao jedina djevojka dimnjačar u BiH koji se aktivno bavi dimnjačarstvom – kaže Dajana.

Bedževi i ordeni

U muzeju „Eko dimnjačar“ je i velika kolekcija dimnjačarskih bedževa iz cijelog svijeta koje, kao i ostale predmete, dimnjačari razmjenjuju na svojim skupovima. U kolekciji je i 15 različitih karnevalskih ordena koji se, kako kaže Dajana, veoma teško nabavljaju i uglavnom su iz Njemačke.

– Posljednjih godina uspijevam i sama da osvojim po neki karnevalski orden u Italiji. Ima ih oko 200 i još dugo ću da ih sakupljam – kaže Dajana.

Otac i kćerka

Dajana je sa desetak godina sa ocem Jadrankom očistila prvi dimnjak i od tada se ne odriče dimnjačarstva, za koje koristi vrijeme poslije posla.

Foto: Cvijeta Kovačević/RAS Srbija

Jadranko Đurić, Dajanin otac, kaže da je Dajana gotovo svako poslijepodne i vikendom s njim na poslu dimnjačara.

– Rad s djecom počinje kroz igru, a ona se igrala dimnjačarskim četkicama. Tako sam ih učio sticanju radne navike i osamostaljivanju. Moj moto je da se bolje dva puta okrenuti od umora nego jednom od gladi. Ko nije bio gladan, a mi jesmo, ne zna kako je – kaže Jadranko.

Ističe da je ponosan i na sina i na kćerku.

– Ponosan sam na Dajanu, jer je jedina Romkinja u gradu koja je završila fakultet, a malo nas je koji i srednju školu imamo. Sav njen rad, upornost i odricanje doveo je Dajanu i do svjetskog festivala dimnjačara u Italiji, gdje je stekla poznanstva sa dimnjačarima, a svojim znanjem i modernim tehnikama rada značajno smo unaprijedili i naš rad – ističe s ponosom Đurić.

Hoće i na krov Vijećnice

Dajana Đurić ima 29 godina. Studirala je i završila ekologiju u Banjaluci. Zaposlena je kao referent za romska pitanja u Vladi Brčko distrikta.

Prva je, i za sada jedina, 2018. godine u Brčko donijela „Večernjakov pečat“ u kategoriji „Poduhvat“. Namjerava da iduće godine dobije titulu druge žene u svijetu koja će se popeti na krov Vijećnice u italijanskom gradu Santa Marija Mađore.

– Pet godina odlazim na skup dimnjačara i nisam vidjela nijednu ženu na krovu Vijećnice. Raduje me da ću iduće godine imati tu priliku – kaže Dajana.

Srpskainfo