GRADIŠKA – Znate, čovjek zavoli mačku koja mu se vrzma oko nogu dok odmara u dvorištu, psa koji drijema na kućnom pragu. E, to je meni moj mercedes, moj limeni ljubimac koji nema cijenu – zajedno smo cijelih 50 godina, kazuje Rajko Erceg, koji u mjestu Brestovčina, nadomak Gradiške, od zuba vremena ljubomorno čuva oldtajmera – mercedes 250 L pagoda.

Sedamdesettrogodišnjak jedini je vlasnik ovakvog automobila u BiH, a da je riječ o zaista rijetkom primjerku, govori podatak da su se ovi ljubimci na četiri točka proizvodili samo šest mjeseci tokom 1967. godine, a on ga je na licitaciji kupio tri godine kasnije.

“Mercedes je bio zaplijenjen, ‘ležao’ je oko dvije godine na carini u Novoj Gradišci. Radnici na carini su mi rekli da je bio u vlasništvu nekog sportiste iz Italije, ali mu je oduzet jer je vozio nedozvoljene stvari u njemu”, prisjeća se Rajko.

Cijele dvije godine, koliko su trajali sudski postupak i međunarodne procedure da bi mercedes 250 L pagoda mogao biti ponuđen na licitaciji, znao je domaćin iz Lijevče polja da će automobil biti njegov.

“Na licitaciju sam išao pet puta. Interesovanje za pagodu je bilo veliko, dolazili su veliki fudbaleri iz Beograda, ali i viđeniji ljudi iz svih oblasti života tadašnje Jugoslavije. Ali, koliko god su novca nudili, ja sam davao više”, priča Rajko.

Foto: Dražan Pozderović
Foto: Dražan Pozderović

Ne sjeća se koliku je tačno svotu novca izdvojio za automobil, ali zna da je sedamdesetih godina to bio veliki novac.

“Poređenja radi, u to vrijeme sam pravio kuću u kojoj i danas živim. U nju je uzidano 65.000 komada sitne crvene cigle, dimenzija je 10 puta 11 metara, a automobil me koštao više nego kuća. Ali, ne žalim, bio je to dobar, nov, crveni sportski mercedes kabriolet, tu priliku nisam mogao propustiti”, pojašnjava za “Nezavisne”.

Rajko je imao 22 godine kada je pazario automobil o kojem je do tada sanjao, a kada da je dovezao u Brestovčinu, sjeća se da je zavladalo veliko interesovanje mještana – svi su željeli vidjeti kakvu su limenu konstrukciju, dijelove, ali i detalje napravili radnici u njemačkom “Mercedes Bencu”.

U ovaj dio razgovora uključuje se i naš fotoreporter Dražan, te počinju muške priče pitanjem da li je bilo i djevojaka koje nisu mogle odoljeti limenom ljubimcu.

“Ihhhh… Sa crvenim kabrioletom u to vrijeme nigdje nisam mogao proći neprimjetno, kod djevojaka posebno. Izlazile su iz autobusa kada bi vidjele da idem automobilom iza i čekale me na stanici da ih povezem. Ja sam imao 22 godine, a mercedes je bio nov – bila je to dobitna kombinacija”, prisjeća se vremešni gospodin kroz osmijeh i pogled pun sjete na parkirani mercedes, ostavljajući nam samo da slutimo kakve sve uspomene i Rajko i automobil čuvaju samo za sebe.

Od dana kada ga je zaljubljenik u automobile kupio, pa do danas, na mercedesu je promijenjena samo boja – sada je plav.

“Dijelovi na automobilu su originalni. Na prednjim kočnicama samo su pločice zamijenjene, zadnje su originalne”, navodi Rajko i dodaje da je moguće naći sve rezervne dijelove za njegovog oldtajmera, i do najmanjeg šrafa.

Gume na točkovima kojima Rajko krstari cestama širom BiH skinute su s merdecesa u vlasništvu Mihaela Šumahera. Kako Rajko pripovijeda, njegov kolega mehaničar u Njemačkoj radio je na autu nekadašnjeg prvaka Formule 1, pozvao ga i pitao da li želi gume, te da je za njih četiri izdvojio 200 evra.

Foto: Dražan Pozderović
Foto: Dražan Pozderović

Automobil star 53 godine prešao je 150.000 kilometara, troši 11 do 12 litara goriva, a njegov vlasnik za godišnje osiguranje uplaćuje 1.000 KM. Kazuje da se ovakav mercedes na internetu može naći po cijeni od 60.000 do 70.000 evra nesređen, a ako su sređeni i restaurirani, onda su puno skuplji, čak i za 50.000 evra.

Ali, Rajkov automobil nije na prodaju – brojni su kupci zvali i dolazili, dolaze i zovu i danas, među njima i nakupac koji je u ime holivudskog glumca Džona Travolte htio kupiti oldtajmera, ali Rajko je ostao pri svojoj odluci – mercedes ostaje u dvorištu porodice Erceg.

“Znate onu narodnu pjesmu ‘Nije kuća na prodaju’? E, tako ja kažem za svog mercedesa. On je moja ljubav, život je proveo sa mnom – išli smo u Trst po farmerke, Srbiju, Njemačku, Francusku, ni sam ne znam kuda sam sve prošao s njim i šta smo prošli zajedno”, zaključuje Rajko.

Harmonika Dallapa

Rajko Erceg svira i harmoniku, a kako kazuje, kuću je sagradio novcem zarađenim na svirkama.

“Još radim, sviram na najboljoj harmonici Dallapi, strašna je mašina. Nju sam kupio 1982. godine, naručio sam je iz Italije i čekao godinu i po dana da mi stigne. Kada je probaju savremeniji muzičari, ne mogu da vjeruju da postoji tako kvalitetna i uštimovana harmonika”, priča Rajko.

 

Nezavisne