U protekle tri godine na pružnim prelazima u Republici Srpskoj živote je izgubilo 10 građana.

komentar-Nikola-Moraca-Foto-RAS-Srbija

Na pružnim prelazima u Srpskoj živote su gubili i mladi i stari, ali i kompletne porodice.

U svakoj tragediji i izgubljenom životu utvrđeno je da su sporni prelazi bili adekvatno obezbijeđeni i da je sve, apsolutno sve, što se tiče državnih institucija, bilo u skladu sa zakonom.

Tu i tamo kada baš dogori do nokata kazni se pokoja čistačica, sekretarica ili slično da se javnost umiri, a sljedeći dan nastavi se raditi po starom.

Ni posljednja tragedija na pružnom prelazu u banjalučkom naselju Derviši na kojem je poginula 24-ogodišnja djevojka nije bila drugačija. Odmah su, po ustaljenom šablonu, iz institucija skočili kako bi rekli da je sve što se tiče prelaza u skladu sa zakonom, a da je vozač taj koji je odgovoran.

Sve je u Srpskoj u skladu sa zakonom.

I kada se krade novac građana i kada dolaze računi za komunalije daleko veći nego što bi trebali biti, a posebno kada građani gube živote zbog nakaradnog sistema i neodgovornosti.

Nakon svake tragedije koja upućuje na propuste državnih organa odmah se sjate nadležni da kažu kako je sve bilo u skladu sa zakonom.

Kada uvide da ovakav stav ne pali, onda slijedi plan B, koji kaže – nije to naša odgovornost. I tako ukrug.

Govore nam da će u budućnosti biti ugrađeni uređaji za osiguranje na svim pružnim prelazima, ali da garancija apsolutne bezbjednosti ne postoji, pa kažu, “hvala bogu, imamo Zakon o bezbjednosti saobraćaja RS, koji će to sve regulisati”.

Međutim, ovaj zakon, između ostalog, kaže: „Prilagodite vožnju uslovima na putu“, a to što su putevi i pružni prelazi u katastrofalnom stanju nije bitno, jer nije kriv onaj koji ga održava. Čak i da jeste – nije, jer tako kaže zakon.

Ni onaj pijani čuvar pružnog prelaza kod Banjaluke, što je onomad zaspao kada je voz prolazio – nije bio kriv.

Jednog dana prvo bi trebalo pohapsiti sve one što su pisali sporne zakone, pa krenuti dalje.

Zato kada sljedeći put krenete preko pruge, brojanicu u šaku, pa molitva Svevišnjem i onda gas do daske, pa šta bog da.