
LAKTAŠI.30.januara- Aleksa Šantić je bio srpski pesnik i akademik. Rođen je u Mostaru, od oca Rista i majke Mare, gde je proveo većinu života. Otac mu je umro u ranom detinjstvu, pa je živeo u porodici strica Miha zvanog „Adža“.
Pošto je živeo u trgovačkoj porodici, ukućani nisu imali dovoljno razumevanja za njegov talenat. Završio je trgovačku školu uTrstu i Ljubljani, potom se vratio u Mostar.
Iz Trsta se vratio u Mostar 1883. godine i tu zatekao „neobično mrtvilo“,
koje je bilo posledica „nedavnog ugušenog hercegovačkog ustanka
protiv Austrije“. Šantić je u „prvo vreme prilično povučen“, vodio
knjige u očevoj trgovini i čitao „listove i knjige do kojih je mogao u
Mostaru doći“. Nekoliko godina kasnije započeo je svoj književni i
društveni rad.
I Opet Mi Duša Sve O Tebi Sanja
I opet mi duša sve o tebi sanja,
i kida se srce i za tobom gine,
a nevjera tvoja daleko se sklanja,
kao tavni oblak kad sa neba mine.
I opet si meni čista, sjajna, vedra,
iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
pa bih opet tebi panuo na njedra
i gledô ti oči što se slatko smiju.
Tako vita jela koju munja zgodi
još u nebo gleda i života čeka,
i ne misli: nebo da oblake vodi
iz kojih će nova zagrmiti jeka…
Aleksa Šantić je umro 2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru od, tada neizlječive bolesti, tuberkuloze.