LAKTAŠI.9.februara- Iako se rodio u Crnoj Gori, Petar Petrović Njegoš je uvijek govorio i da je Srbin koji govori i piše srpskim jezikm, jer je vjerovao da su Srbi i Crnogorci jedan isti bratski narod koji živi u dvije države.
Na rođenju je dobio ime Radivoje, ali ga je kasnije promjenio i postao Petar. Već kao mladić od sedamnaest godina postao je vladika, najveći crkveni poglavaru Crnij Gorio, vladika Rade kako ga je narod zvao, ali i vladar jer je takav bio običaj.
U mladosti, Njegoš je školu učio u manastiru Savina, kod sveštenika Josifa Tropovića. U ovom manastiru boravio je oko dvije godine. Prije Tropovića, Njegoša su osnovama pismenosti učili cetinjski kaluđer Misail i Jakov Cek, sekretar Petra I. Veliki uticaj na Njegoševo obrazovanje imao je Sima Milutinović Sarajlija, koji je, kod budućeg crnogorskog gospodara probudio ljubav prema poeziji i dao mu osnovne pojmove iz mitologije i narodnog stvaralaštva i razvio Njegoševo interesovanje za filozofiju.
Pored svih vladarskih obaveza, Njegoš je bio i pisac. “Gorski vijenac” je njegovo najpoznatije djelo koje čine mudri stihovi napisani narodnim jezikom. 
” Čaša meda jošt niko ne popi
što je čašom žuči ne zagrči
čaša žuči ište čašu meda
Smiječane najlakše se piju.”
