“Osjećam se zarobljeno, ograničeno i nemoćno”. “Stvara mi stres i sveopšte nezadovoljstvo”, “Svaki dan mi je postao isti i gubim želju i volju za bilo čim”, “Manje se družim, ne mogu da putujem, jedino pozitivno je što više vremena provodim s ukućanima i psom”.

"Svaki dan je isti, gubim volju za bilo čim" Istraživanje pokazalo da se mladi u vrijeme pandemije OSJEĆAJU ZAROBLJENO
FOTO: SHUTTERSTOCK

Takva osjećanja obuzimaju omladinu u našoj zemlji i ujedno je ovo opšti zaključak istraživanja “Mladi u doba korone”, koje je imalo za cilj da otkrije kako je pandemija uticala na život mladih.

Kvalitativno istraživanje rađeno je tokom novembra i decembra 2020. godine na prigodnom uzorku ispitanika starosti od 15 do 24 godine iz Beograda, a sprovele su ga agencije “Polaris” i “McCann Beograd”. Pored toga, u analizu su uključeni i dostupni kvantitativni podaci iz drugih istraživanja tokom korone dobijeni na većim uzorcima na teritoriji Srbije, piše Blic.

Uvriježeno je mišljenje da se mladi nonšalantno ponašaju jer su najmanje ugroženi od virusa, te da su neodgovorni, a neretko su označeni i kao glavni krivci za širenje zaraze. Ipak, čini se da smo u zabludi kada mislimo da je život mladih najmanje pogođen posljedicama pandemije.

Kako za Blic kaže menadžerka za istraživanja u agenciji “Polaris” Željka Mićić, koja je razgovarala sa ispitanicima, mladi pandemiju nisu doživeli mnogo drugačije od starijih.

– Ono što mladi osjećaju, njihova razmišljanja o samoj pandemiji i načini na koje pokušavaju da se nose sa cjelokupnom situacijom su slični kao i kod svih ostalih i oni strepe i brinu, i oni su isfrustrirani, i oni su zabrinuti za zdravlje najbližih, i njima nedostaju kontakti uživo i interakcija u stvarnom svijetu, i oni jedva čekaju da sve ovo prođe – ističe Željka Mićić.

Evo sa kojim se izazovima tokom korone suočavaju mladi.

Trpe sve sfere života

Prema riječima sagovornice, mladima je kao i svima najteže palo zatvaranje u kuće, nemogućnost da se nesmetano kreću, viđaju, druže…

– Dakle, društveni aspekt je najviše trpeo. Svi veliki kanali društvenog života stavljeni su na čekanje. Mladima nedostaju događaji uživo, koncerti, klubovi i živa muzika, putovanja, bilo kakvo dešavanje u stvarnom, a ne virtuelnom svijetu – kaže ona.

Dodaje da osjećanja i frustraciju mladih verovatno najbolje opisuje citat jednog od ispitanika koji je rekao: “Fali mi da se opet osjetim živo”.

Narušena socijalizacija

Većina kontakata sa prijateljima je prebačena onlajn, no iako je mladima ovaj vid komunikacije bio sastavni dio života i prije pandemije, pokazalo se da im to nimalo ne prija.

– Oni ne žele da ekran bude glavni vid druženja, zato koriste prilike da se vide sa društvom, a mjesta okupljanja su najčešće kafići, parkovi ili kućne varijante. Još jedan izvor frustracije predstavlja i nemogućnost upoznavanja novih ljudi – koliko god bili bliski i voljeli najbliži krug prijatelja, mladima je ponekad potrebno neko novo lice, glas, ideja i viđenje – ukazuje sagovornica.

Kako kaže, kontakti sa bliskim prijateljima jesu produbljeni, no neki mladi navode da se smanjio intenzitet druženja, odnosno poziva i dopisivanja, jer se ništa ne dešava i nemaju toliko tema za razgovor kao ranije.

Briga za bližnje

Istraživanje je pokazalo da dominantno osjećanje koje od početka pandemije prati mlade jeste briga da ne zaraze bliske ljude. Željka Mićić napominje da su mladi znatno više zabrinuti za zdravlje bližnjih nego za sopstveno.

– Najviše strijepe da se njihovi najbliži ne razbole, a s obzirom na prirodu samog virusa i veću vjerovatnoću da izazovu komplikacije kod starije populacije, mladi nisu toliko zabrinuti da će se sami zaraziti. Prisutan je osjećaj pritiska, neizvijesnosti i brige za bližnje i budućnost, uz povremene nalete optimizma – navodi ona.

Dodaje da je i dalje fokus mladih na zdravlju, dok se neke druge brige, poput ekonomskih, da li ćemo ikad funkcionisati normalno, šta će se dešavati nakon pandemije i slično, povremeno javljaju.

– Oni nešto stariji više brinu za budućnost jer trenutna situacija ne dozvoljava da išta planiraju, te je nekako sve neizvijesno i na čekanju – podseća Željka Mićić.

Mentalno zdravlje

Kad se saberu svi stresovi i brige koje je pandemija unela u razne sfere života mladih – dobijamo zabrinjavajući rezultat, naglašava sagovornica.

– Većina njih tvrdi da su posljedice koje osećaju po sopstveno mentalno zdravlje negativne ili izuzetno negativne. Navode česte promene raspoloženja i prisustvo negativnih emocija kao najizraženije posljedice, ali isto tako i gubitak motivacije za učenje i rad – ukazuje ona.

Bijeg od realnosti

Iako je digitalni svijet sastavni dio života mladih, sagovornica kaže da je pandemija pokazala da to nije dovoljno i da doživljaje iz stvarnog svijeta ne može da zamijeni onlajn.

– Tokom pandemije digitalni kanali su više korišćeni, mladima su bili saveznik u prekraćivanju vremena, odvlačenju misli od teških tema, zabavi, komunikaciji, učenju. No, svi oni ipak jedva čekaju da se vrate normalnom životu bio on isti ili drugačiji od onog prije pandemije – zaključuje Mićićeva.

Dobra strana korone: Ponovno upoznavanje sa porodicom

Kao pozitivan aspekt pandemije mladi izdvajaju produbljivanje odnosa sa bližnjima. Ipak, sagovornica napominje da je za većinu mladih u početku bilo frustrirajuće da non-stop provode vreme sa roditeljima i članovima porodice, i da usklade obostrane obaveze i potrebe, ali se vremenom uspostavila rutina.

– Početnu frustraciju je zamenilo pomirenje sa situacijom, a cijelu pandemiju je obeležio osjećaj brige o najbližima. Mladi su imali priliku da se ponovo zbliže ili čak konačno upoznaju sa članovima porodice – da shvate njihove muke i radosti, ali i da im približe sebe. Navode da je najveći benefit pandemije jači osjećaj bliskosti sa porodicom, no priznaju da je to umnogome uticalo na gubitak privatnosti – kaže ona.

Nisu pomogle ni aplikacije za upoznavanje

Pandemija je doprinela procvatu aplikacija za upoznavanje, te su u odnosu na ranije mladi u većoj mjeri pronalazili utjehu u takvim vidovima druženja tokom korone, ali to im nije donijelo satisfakciju.

Blic.rs