LAKTAŠI, 15. juna – Da li su sveci koje slavimo neki posebni ljudi, izabrani od Boga, koji su drugačiji od običnih ljudi? Ili svetac može postati i običan čovjek koji živi običan život i proživljava svakodnevnicu na svoj način? Da li svetac može postati moderni čovjek, čovjek 21. vijeka?

62129186_2259133860967437_3380506984166981632_n

Svetitelji su ljudi koji su se svojim načinom života „dotakli“ Boga i koje je Bog proslavio. Sveti Jovan Krstitelj, Sveti Sava, Sveti Vasilije Ostroški i svi drugi svetitelji bili su obični ljudi kao i mi, ali zbog načina života koji su živjeli oni su postali svetitelji. Jedino Anđele proslavljamo kao posebna duhovna bića, koja su u istoriji prenoslili Božiju poruku ljudima.

Uopšte nije važno u kojem vremenu živimo. Dobrih i loših ljudi bilo je i u 5. vijeku a ima ih i danas i uvijek će tako biti. Ne možemo birati kada i u koje vrijeme ćemo živjeti, ali da budemo ljudi to možemo izabrati, govorio je patrijarh Pavle.

patrijarh-pavle-670x447

Bog je Ljubav. On oprašta

Da postanemo svetitelji, to nam na prvi momenat djeluje, kao nemoguć ili pretežak zadatak, kao težak teret koji je Bog dao čovjeku. Međutim, to baš i nije tako. Treba da se sjetimo Svetog apostola Petra koji se odrekao Hrista, ili Svetog apostola Tome koji nije vjerovao da je Hristos vaskrsao dok nije vidio Njegove rane. Sveti apostol Pavle je progonio hrišćane dok jednog dana nije na čudesan način postao hrišćanin. I pored tih grijehova oni su postali svetitelji. Kako? Pokajanjem, svojom ličnom promjenom na bolje.

Među svetiteljima ima i onih koji su u svojoj prošlosti činili velike grijehe. Ima čak i onih koji su počinili ubistvo ili se bavili prostitucijom. Ali su se istinski pokajali i promjenili svoj način života. Bog je Ljubav. On oprašta.

Izvan Crkve se ne može postati svetitelj. Crkva je „parče raja“ na zemlji, naša lađa spasenja. Upravo u Crkvi, kao Božijoj ustanovi, mi se spasavamo i postajemo svetitelji. U Crkvi trpimo one koji su drugačiji od nas, učimo se da volimo ljude i svijet oko nas, a biti svetitelj znači pokazati ljubav prema svima i prema svemu.

Dakle, svi ljudi imaju mogućnost da postanu svetitelji. Zapravo to je i smisao života. Na svakoj Svetoj Liturgiju se na jednom mjestu govori dok se blagosilja Sveti Hljeb – PAZIMO! SVETINJE SVETIMA. Svetinja je Sveto Pričešće, a sveti su svi oni koji su prisutni na Svetoj Liturgiji. Na taj način se pozivaju svi ljudi da žive svetim načinom života da bi to i postali.

Smisao života hrišćanina je da svoj život ispuni smirenjem i ljubavlju

Smisao života hrišćanina je da svoj život ispuni smirenjem i ljubavlju, i tako naoružan vrlinama prevazilazi životna iskušenja kojih ima mnogo. Kada nas iskušenje obori, mi treba da ustanemo i pokajemo se, a nikako da klonemo i da se predajemo. Naš cilj je zadobijanje vječnog života, vječne zajednice sa Bogom čija se ljepota rječima ovoga svijeta ne može opisati. Najljepše svjetsko zadovoljstvo je ništa u poređenju sa Carstvom Božijim o kojem nam govori Hristos. Mi težimo ka onome što je vječno i neprolazno.