LAKTAŠI, 20. aprila – Direktor firme „Jumbo pet“ iz Laktaša, Momir Nježić, pravosnažno je osuđen na tri godine zatvora zbog sumnje da je raznim malverzacijama oštetio Poresku upravu RS, nevladine organizacije i banke za više od milion maraka.


Firma „Jumbo pet“ se bavila proizvodnjom plastične ambalaže, a zapošljavali su osobe sa invaliditetom.

Nježić je prevario holandsku fondaciju “Dutch Lakthree foundation –  Dutch Oak Tree” (DOTF), Bobar banku Bijeljina, Moju banku iz Sarajeva i Fond za profesionalnu rehabilitaciju za zapošljavanje invalida Prijedor.

Nježić je krivična djela “oštećenje ili povlašćivanje povjerilaca” i “zloupotreba ovlašćenja u privredi” počinio u periodu od 2005. do 2013. godine.

Prema riječima postupajućeg tužioca, Nježić je u ovom periodu živio luksuzno, ali nije vraćao kredite i plaćao potraživanja.

Hipoteka na mašinama

U presudi se navodi da je Nježić u periodu od 10. do 15. januara  2013. godine u Banjaluci, kao direktor i odgovorno lice preduzeća „Jumbo pet“, znajući da je privredno društvo postalo nesposobno za plaćanje svojih obaveza prema povjeriocima, nakon već konstituisanog založnog prava više povjerilaca, naknadno potpisao sporazum o ustupanju vlasničkih prava nad imovinom i opremom trećem povjeriocu, kojem je prenio pravo vlasništva nad mašinama i opremom, čime je osujetio pravo namirenja povjerilaca iz založnog prava. On je drugoj firmi predao mašine vrijedne oko 800.000 maraka, iako je znao da na mašinama postoji hipoteka.

Prema drugoj tački presude, on je sa računa preduzeća sebi isplatio više od 70.000 maraka, iako je zna da na taj način krši obaveze predviđene u više zakona.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER

Okružni javni tužilac Dragana Lipovčić je nakon provedenog dokaznog postupka u završnom izlaganju navela da je tužilaštvo dokazalo navode iz optužnice, odnosno da je optuženi počinio oba predmetna krivična djela. Tužilac je rekla kako je on znao da je oprema opterećena hipotekom banaka, ali da se ipak odlučio da mašine iznese u drugo preduzeće. Potpuno neozbiljnim tužilac smatra tvrdnje optuženog da je, potpisujući ugovor kod notara, potpisao nešto što nije znao šta potpisuje, jer kao direktoru takvog preduzeća mu je moralo biti poznato šta potpisuje, a pored toga imao je i mogućnost da angažuje prevodioca, te tužilac smatra da je optuženi prihvatio sadržinu ugovora, odnosno da je znao da pristaje na iznošenje mašina, ali mu je u tom momentu jedino bitno bilo da zaključi ugovor.

Blagajna

Tužilac je istakao da je predmetnim ugovorom optuženi ustupio opremu preduzeća u kom je bio direktor trećem licu u vrijednosti 793.000 KM, za koju je tvrdio da nije opterećena hipotekom, što su i svjedoci optužbe potvrdili, iako je znao da prava trećih na navedenoj opremi postoje.

Po pitanju druge tačke optužnice, odnosno stanja blagajne, u kojoj je Poreska uprava evidentirala manjak u iznosu većem od 76.000 KM, tužilac ističe da nema pravdanja za podizanje novca iz blagajne. Iako optuženi tvrdi da je navedeni novac potrošio na gradnju skladišta i na izmirenje dugova prema dobavljačima, takvih dokaza nema.

Pozivajući se na iskaz svjedoka optužbe tužilac je konstatovao da je optuženi za vrijeme obavljanja funkcije u direktora u ovoj firmi imao visok standard i da je novac trošio uživajući u luksuzu.

Njegov advokat je u završnim riječima tvrdio da je tužilaštvo nije dokazalo da je njegov branjenik počinio pomenuta krivična djela.

Vještačenje

Branilac smatra da se krivično djelo iz tačke jedan optužnice ne može staviti na teret odgovornom licu u preduzeću jer za navedeno krivično djelo može biti optuženo samo pravno lice. U vezi tačke dva optužnice branilac je rekao da nije sporno da je optuženi podigao novac s blagajne, ali smatra da je pogrešno vještačenje Poreske uprave, odnosno da se nije radilo o ličnom dohotku.

Sud je u cjelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka kao istinit i tačan jer se bazira na materijalnim dokazima tužilaštva, odnosno validnoj računovodstvenoj i knjigovodstvenoj dokumentaciji preduzeća, a vještačenje je urađeno od strane vještaka koji posjeduje odgovarajuća stručna i profesionalna znanja,  tako da je ocijenjeno od strane suda da je isto sačinjeno u skladu s naukom i strukom, a na taj način su potvrđene tvrdnje tužioca da duguje Poreskoj upravi RS 300.625 KM.

Tvrdnje optuženog da je novac iz blagajne trošio u svrhu obezbjeđenja repromaterijala u cilju boljeg poslovanja preduzeća nemaju uporišta u provedenim dokazima. Stav suda je da se radi o paušalnim tvrdnjama sračunatim na umanjenje i izbjegavanje krivične odgovornosti.

„OPREMA ZAVRŠILA KOD KRIMINALACA“

Tokom iznošenja završnih riječi Momir Nježić je tvrdio da se ne osjeća krivim i da nije znao šta potpisuje u ugovoru. Tvrdi i da je to uradio kako bi neutralisao dug prema stranoj fondaciji od 230.000 evra, te da je ostao bez ičega, a da je oprema završila kod kriminalaca i lopova. Naveo je kako njega i dalje tuže za iznos od 230.000 evra.

Svoje završne riječi je završio riječima da mu je savjest čista, da je imao dobru namjeru i da nikakvu korist nije ostvario. (srpska info)