LAKTAŠI, 28. januara – ČASNE VERIGE, VERIŽICE, VERIŽNJACI (grč: Αλυσίδες του Αγίου Πέτρου) su praznik koji neke porodice slave kao svoju Кrsnu slavu u srpskom narodu, a za koje se kažu da su okovi kojima je po naređenju Iroda Agripe, judejskog cara iz 42. godine posle Hrista, bio vezan u tamnici Sveti Apostol Petar.

casne-verige-okovi-apostol-petar-rim-sveti-petar-foto-profimedia-1454008836-833945

Iz Dela apostolskih (12,3-12) saznaje se da je Apostola Petra, uoči suđenja, na čudesan način Anđeo oslobodio sužanjstva. Posle njegovog oslobađanja, verige su čuvane kao svetinja. Jerusalimski Patrijarh Sv. Juvenalije (420-458), poklonio je verige carici Evdokiji, supruzi Teodosija III Mlađeg (408-450), 437. (ili 439) godine. Jednu verigu, poslala je svojoj kćerci Evdoksiji u Rim, a ona je sagradila hram posvećen Apostolu Petru, i položila verigu u hram, gde se i danas nalaze. U Rimu su već bile i druge verige kojima je Sveti Apostol Petar bio okovan pred svoje stradanje u Rimu, u vreme cara Nerona. Čudesnom događaju oslobađanja Apostola Petra, posvećena je uspomena koja se slavi 16. januara.

Narodne priče i običaji
Narod priča da je jednom i Sveti Sava bio okovan pa je po oslobođenju, sačuvao verige i njima lečio. Jednom se susretne sa Svetim Petrom, i razmenu svoje okove. Sava je Petru dao hladne, a Petar Savi vruće. Da nisu tako uradili, narodu bi leti bilo prevruće, a zimi prehladno.

Po narodnom verovanju, od Verižica (Verižnjaka, Časnih veriga) nastaje blaže vreme, jer Bog usijanim verigama počne da zagrejava zemlju. U mnogim mestima Srbije, Verige se smatraju za veliki praznik. U Popovom polju Srbi na taj dan ne rade teže poslove, a žene poste. U Gornjoj Pčinji praznuju ovaj dan zbog grada. Na Кosovu i Metohiji praznuju Verige da ne bude kuge, stočari da stoka napreduje, i pre zore zahvate nenačetu vodu na izvoru i sa njom prskaju stoku. Ratari to isto rade sa žitom u košu, da bi zdravo izgurali zimu do kraja. Na ovaj dan zveri ne napadaju ljude, i ne šiju se odela.

 

Izvor: Pravoslavlje.com