LAKTAŠI, 10. februara – Čekaj me, i ja ću sigurno doći… rekao bi Simonov. Bitna je vjera…kao da odnekud zbori Patrijarh Pavle… A mi biramo, i vjeru i čekanje. Tako je život smisleniji, i lakši za podnošenje. Jer prolazi u znanju, da ćemo, tamo nekad, jednoga dana, dočekati to o čemu duša snuje, i čemu se srce nada.

Vjerujte! Nadajte se! Dobru od Boga…

“Laku noć!”, vaš “Glas Laktaša”

pero

Kao cvet što se rosom napaja
kao san kad polako osvaja
kao zrak kada sunce izranja
naći ću put do tvojih usana


Moja si, moja si
makar još tri duge zime čekao
moja si, moja si
makar te ceo život ne dočekao …