LAKTAŠI, 07. aprila – Episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije poručio je da je sadašnja nevolja koja je zadesila svijet – epidemija virusa korona došla da bi se čovjek vratio sebi, da bi shvatio da je bio rob nepotrebnih stvari i često bez ikakvog razloga nesrećan.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije (Foto: orthphoto.net) -

Episkop bihaćko-petrovački Sergije (Foto: orthphoto.net)

On ukazuje na to da čovjek sadašnjeg trenutka samo želi da /pre/živi i da je zadovoljan ako je sit i zdrav.

Vladika Sergije ističe da se sada iznova potvrđuje istinitost izreke “da nije bogat onaj koji mnogo ima, već onaj kome malo treba”.

– Braća sa Dalekog istoka kažu da su čovjeku za sreću potrebne samo tri stvari: krov koji ne prokišnjava, šaka riže i srce koje voli – naglašava episkop Sergije u pismu objavljenom na sajtu Eparhije bihaćko-petrovačke.

Prema njegovim riječima, duh potrošačkog društva odavno je ušao u svaku poru čovjekovog postojanja, ljude načinio robovima novca, proizvođačima i potrošačima, brišući ono čovječno u njima.

– Vrednovali smo jedni druge po tome ko koliko zarađuje i troši, kako se oblači i gdje ljetuje, kakav automobil vozi i s kim se druži. Јeli smo hranu ne znajući ko je i gdje proizvodi, kako raste i kako se pravi. Ništa nam to nije bilo bitno jer smo se poodavno udaljili od samih sebe, misleći da ipak postojimo kao ljudi. Ali, varali smo se – kaže vladika Sergije.

On podsjeća na riječi Svetog Maksima Ispovjednika “da čovjek nije ni dobar ni zao, već je prijemčiv i na dobro i na zlo, ukoliko dođe u dodir sa njima”.

– Tek sad vidimo da su nam životni obrasci bili loši, da smo živjeli u svijetu nedostojnom čovjeka i njegove slobode, po matrici koju su nam odredili drugi, a ne po obrascu kojeg bismo sami trebali stvoriti. Naša je sloboda zapravo bila naše dobrovoljno ropstvo u kojem smo sebe okovali očekivanjima svijeta koji nas je zaslijepio svojom varljivom svjetlošću – smatra vladika Sergije.

On ukazuje na apsurd da ljudi danas opsjedaju trgovine tražeći brašno, a da su zaboravili na zimovanja, ljetovanja, prijeme i dočeke.

Episkop Sergije kaže da je danas vrednija koliba na selu nego stan na petom spratu u srcu metropole, jer u kolibi je sloboda, a u stanu ropstvo.

– Tako lako smo se odrekli sela i njegovih blagodati, hrleći u gradove da budemo tuđe roblje, da živimo od milosti poslodavaca, a mogli smo na selu biti slobodni ljudi, istinska gospoda, da živimo na svome i od svoga rada, da nas ne dotiču svjetski ekonomski i politički tokovi, da ne osjetimo krizu u kriznim vremenima – navodi vladike Sergije.

On podsjeća da su još Sveti oci davno rekli “da je prvobitni okus grijeha preispunjen sladošću, a tek kasnije, svojom gorčinom pokaže nam istinsko lice, ali i dubinu našeg sunovrata”.

– Nama ostaje da se molimo, da čuvajući bližnje od samih sebe pokažemo koliko nam je stalo do drugih, ali isto tako da u vremenu fizičke razdvojenosti u molitvi zagrlimo jedni druge, radujući se ponovnom susretu, do kojeg treba svima da oprostimo sve, u ime Hristovo – poručio je episkop Sergije.

 

RTRS