LAKTAŠI, 18. septembra – Prepariranje riba je tehnika koju sve manje ljudi zna da radi, a među malobrojnim je Žarko Milanović iz Zalužana, ribolovac od djetinjstva.

On je mnoge svoje trofeje s krajiških rijeka smjestio na kućne zidove, jedinstvenu i stalnu izložbenu postavku.

Žarkova ljubav prema ribolovu potiče iz najranijeg djetinjstva, kada je ovu strast na njega prenio otac. Dolaskom u novu sredinu on je još više unaprijedio ribolovačke vještine s kojima je uporedo učio i prepariranje ribe, kako bi, kako kaže, za vječnost sačuvao kapitalne primjerke.

– Ribolov je za mene oduvijek predstavljao bijeg od loše stvarnosti. To je bila velika ljubav i moga oca Vladimira Milanovića, nekada sveštenika u Ključu. U tom mjestu ukrštaju se tri rijeke, pa je bilo sasvim logično da u tom ambijentu i ja otkrivam čaroliju vode. Tu sam, na rijekama, osjećao punu slobodu – priča Žarko o svojoj neizmjernoj ljubavi koju dijeli s ukućanima, suprugom Aleksandrom, kćerkom Larom i sinom Vladimirom.

Uvijek se vraća Sani, Ribniku i Sanici

Okružen prepariranim autohtonim vrstama ribe ulovljenim na Vrbasu, Sani, Uni, na jezerima i vodenim uvalama, priča da je oduvijek, svaki momenat, svaki trenutak koristio za ribolov.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

– Više od četiri decenije time se bavim istim žarom, istom ljubavlju, s jednakim zadovoljstvom. Uvijek su isti izazovi, uloviti što veću, raznovrsniju, drugačiju ribu… Otići u druga mjesta, na rijeke, jezera, sve istražiti, osjetiti, isprobati. Novi mamac zabaciti u neku, naizgled nestvarnu površinu vode, to je neopisiv osjećaj – kaže sagovornik Srpskainfo, koji je iz Ključa u okolinu Banjaluke preselio prije 30-ak godina.

– U Banjaluci već dugo živim s porodicom, odavde je i moja majka, tu sam došao na studije i ostao. U rano jutro, dok svi spavaju, idem na Vrbas i tu pecam, osjećajući ljepotu početka dana, rađanja Sunca i odsjaja zraka u prirodi i na vodi. Volim i druge rijeke, mada se uvijek vraćam Sani, Ribniku i Sanici. To je moj rodni kraj i ta ljubav je neuporediva – nostalgično opisuje naš sagovornik mjesta u kojima je živio, ali i novi zavičaj, gdje je takođe ostvario mnoge životne planove.

U kolekciji i kapitalni primjerci

Ipak, ribolov i prepariranje ribe za njega su uvijek nekako na prvom mjestu. Od toga počinje i tom temom završava gotovo svaki razgovor.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

– Lovim sve vrste ribe, na plovak, udicu, mušicu… Upecao sam mnogo kapitalnih primjeraka, pastrmku na Vrbasu od 13,7 kilograma. Uvijek sam htio da se u društvu pohvalim dobrim ulovom. Nekako uporedo sa svim tim ljubavima počeo sam preparirati ribu. Osnove me naučio Ratko Bakočević, moj pokojni prijatelj, koji je studirao medicinu u Sarajevu i imao srodne sklonosti – objašnjava Milanović, kojeg njegov kolega iz studentskih dana Vlado Tomić pomno sluša, a nama dodaje uvijek ponešto, da ne ostane zaboravljeno.

Tomić podsjeća i na izradu mamaca od vune i drugih materijala.

– Mamac je u svemu bitan, bez mamca nema ni ulova. Kasnije se sve ostalo nameće po logici, isto kao i riblja čorba za koju je Žarko velemajstor – dodaje Gradiščanin Vlado Tomić.

Kako je naučio preparirati ribu, nametnuli smo pitanje našem domaćinu.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA

– U početku sam preparirao samo riblje glave. To mi se dopalo. Broj prepariranih ribljih glava ubrzano je popunjavao moju kolekciju, a ja sam sticao rutinu. Time se malo osoba bavilo, a način rada bio je prilično primitivan. Nije bilo materijala, ali sam htio da napredujem i u to sam mnogo ulagao – ispričao nam je Žarko Milanović, veliki zaljubljenik u ribolov, rijeke i prirodu.

Riba uvijek gleda u čovjeka

Prvih godina nakon rata, kaže, imali smo ekstremno krupne primjerke, jer više godina nije bilo izrazitijeg ribarenja.

– Preparirao sam više od 5.000 primjeraka i 150 vrsta ribe. Ulovio sam i preparirao soma teškog 117 kilograma i dugog tri metra, kao i tunu tešku 300 kilograma. Donose mi ribu na prepariranje sa svih strana svijeta, sjevera Evrope, balkanskih zemalja, iz susjedstva, sa svih strana. Moram se pohvaliti da riba koju ja prepariram uvijek „gleda“ u čovjeka. Tako je njeno oko zauvijek postavljeno da svjedoči o majstoru rijetkog zanata – uvjerava nas Žarko, okružen ribljim svijetom, nadaren ribljim pričama i osjećajem za prirodu.

Na zidu makar fotografija

Lipljen, pastrmka, mladica, škobalj, deverika, smuđ, plotica i druge vrste preparirane ribe su svuda u Žarkovoj kući.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA

Njegova supruga Aleksandra kaže da nema zida u kući i drugim objektima bez preparirane ribe ili fotografija iz ribolova, čak i u spavaćoj ili dnevnoj sobi, a posebno Žarkovoj kancelariji.

Srpskainfo