LAKTAŠI, 03. maja – Proljeće 2019. godine ostaće zapamćeno po mnogo čemu, a između ostalog i po otvaranju Tržnog centra “Delta” u Banjaluci, koje je izazvalo mnogobrojne reakcije naših građana. Od salvi podsmijeha do poezije na “narodni” način, i pjesama koje su kolale društvenim mrežama.

U moru reakcija i komentara izdvojila se pjesma o “Delti” koju su objavili gotovo svi internet portali u okruženju, pa i “Glas Laktaša”. Naknadno smo saznali da se radi o izvjesnom Željki Vukašinoviću, koji osim dobrog smisla za humor, zaista ima i smisla za dobru “rimu”.

Prenosili su se tad stihovi: “Sa Manjače krenula je četa, U Banjaluci otvara se Delta…”, a mi sa vama večeras dijelimo malo drugačiju pjesmu, koja umjesto humora, donosi dozu realnosti.

123779_dete-tanjug_f

Foto: Informer

KLIK END ŠER (Kliknuli i podelili)

Kažu da sam pao sa Marsa

A ja opet mislim da sam

Padao kao kiša jesenja…

Ma ne, rođen sam u zimu,

Metar snega, i puna pušnica

suvog mesa

Smešilo se divno proleće

Pa onda leto i puna kesa,

jagoda šumskih.

Bile su i trešnje rodile, kao nikad

do tad.

Povrće cvetalo, samo cvet je

ubio grad.

E sad…

Još pet rodnih godina, i debelih

krava

Pa onda pun mravinjak mrava

I zvona zazvoniše na crkvama…

Kažu počeo rat!

O *ebo vas rat, pa ja tek

prohodao

I u školu krenuo

Nemojte sad s*at’!!!

Druga sezona Simpsonovih,

Drugi deo Ejs Venture,

Dajte mi struju, programe dečije

I one programe iz kulture…

Ali avaj, mene niko ne pita,

Dovezoše mrtvog komšiju

Kažu, ubio ga balija…

Kažu, za četnike mora da se

navija,

i da skinemo sa zida druga Tita.

Tako neke tri godine, izginulo

pola rodbine,

Ali i “njihovih” smo, kažu, pobili

silu.

Potpisaše nešto, to je to bilo,

Izgovaraju se svi na račun

sudbine,

Sad ćemo, odjednom, svi u

kadifu i svilu.

Pa dobro, velim, ajd da se

veselim,

Biće sad struje i serija za mlade.

Rekoše da demokratiju ja želim

I da svi na tome za moje dobro rade.

Radite, mislim se, imam ja kada

Opalih i prvu ribu u životu

“Sad moraš izabrati ko će tobom

da vlada”

Pristadoh, moradoh, i na tu

sramotu.

Prolaze zime, proleća i leta

Moja krštenica sve više bledi

Ona prva, što kresnuh, sad klinca šeta

A ja još ne kapiram šta je “po~sredi”

I tako starim, čekam sisteme,

Koji će meni reći da vredim.

Klinac sam, još uvek, tu nema dileme,

Iako struju naučih da štedim.

Malo ko kapira o čemu pišem,

I zašto stihove dovedoh u red.

Još mi je žao da tablu obrišem

Jer ni za sutra ne znam, časova,

raspored.

 

Vukašinović Željko