LAKTAŠI, 03. maja – Proljeće 2019. godine ostaće zapamćeno po mnogo čemu, a između ostalog i po otvaranju Tržnog centra “Delta” u Banjaluci, koje je izazvalo mnogobrojne reakcije naših građana. Od salvi podsmijeha do poezije na “narodni” način, i pjesama koje su kolale društvenim mrežama.
U moru reakcija i komentara izdvojila se pjesma o “Delti” koju su objavili gotovo svi internet portali u okruženju, pa i “Glas Laktaša”. Naknadno smo saznali da se radi o izvjesnom Željki Vukašinoviću, koji osim dobrog smisla za humor, zaista ima i smisla za dobru “rimu”.
Prenosili su se tad stihovi: “Sa Manjače krenula je četa, U Banjaluci otvara se Delta…”, a mi sa vama večeras dijelimo malo drugačiju pjesmu, koja umjesto humora, donosi dozu realnosti.
Foto: Informer
KLIK END ŠER (Kliknuli i podelili)
Kažu da sam pao sa Marsa
A ja opet mislim da sam
Padao kao kiša jesenja…
Ma ne, rođen sam u zimu,
Metar snega, i puna pušnica
suvog mesa
Smešilo se divno proleće
Pa onda leto i puna kesa,
jagoda šumskih.
Bile su i trešnje rodile, kao nikad
do tad.
Povrće cvetalo, samo cvet je
ubio grad.
E sad…
Još pet rodnih godina, i debelih
krava
Pa onda pun mravinjak mrava
I zvona zazvoniše na crkvama…
Kažu počeo rat!
O *ebo vas rat, pa ja tek
prohodao
I u školu krenuo
Nemojte sad s*at’!!!
Druga sezona Simpsonovih,
Drugi deo Ejs Venture,
Dajte mi struju, programe dečije
I one programe iz kulture…
Ali avaj, mene niko ne pita,
Dovezoše mrtvog komšiju
Kažu, ubio ga balija…
Kažu, za četnike mora da se
navija,
i da skinemo sa zida druga Tita.
Tako neke tri godine, izginulo
pola rodbine,
Ali i “njihovih” smo, kažu, pobili
silu.
Potpisaše nešto, to je to bilo,
Izgovaraju se svi na račun
sudbine,
Sad ćemo, odjednom, svi u
kadifu i svilu.
Pa dobro, velim, ajd da se
veselim,
Biće sad struje i serija za mlade.
Rekoše da demokratiju ja želim
I da svi na tome za moje dobro rade.
Radite, mislim se, imam ja kada
Opalih i prvu ribu u životu
“Sad moraš izabrati ko će tobom
da vlada”
Pristadoh, moradoh, i na tu
sramotu.
Prolaze zime, proleća i leta
Moja krštenica sve više bledi
Ona prva, što kresnuh, sad klinca šeta
A ja još ne kapiram šta je “po~sredi”
I tako starim, čekam sisteme,
Koji će meni reći da vredim.
Klinac sam, još uvek, tu nema dileme,
Iako struju naučih da štedim.
Malo ko kapira o čemu pišem,
I zašto stihove dovedoh u red.
Još mi je žao da tablu obrišem
Jer ni za sutra ne znam, časova,
raspored.
Vukašinović Željko