LAKTAŠI, 11. novembra – Mlada egipatska književnica Rania Naim u svom emotivnom i dirljivom tekstu progovara o životnim pitanjima koja nas sve muče…

Pravi ljudi u pogrešno vrijeme…

Jedva čekam dan kada će život napokon imati smisla, kada ćemo uspjeti vidjeti svijetlu stranu svake tragedije, kada ćemo naučiti lekcije iz svake pogreške i kada ćemo razumjeti zašto nam srce mora biti slomljeno nekoliko puta da bismo dopustili ljubavi da u njega uđe.

Jedva čekam dan kada ćemo razumjeti zašto upoznajemo prave ljude u pogrešno vrijeme ili pogrešne ljude u pravo vrijeme i zašto se naši životi nisu uskladili da nas spoje.

Pitam se je li to zato što su oni jednostavno pogrešni za nas ili zato što još moramo rasti i suđeno nam je biti s nekime tko će razumjeti osobu koja postajemo, a ne osobu koja smo bili?

Tko nas je spasio?

Jedva čekam dan kada ćemo razumjeti lekcije koje se kriju iza svake poteškoće. Zašto smo se toliko mučili da postanemo uspješni, da pronađemo ljubav, da ostvarimo svoje snove i zašto smo izgubili ljude koji su nam značili sve na svijetu? Pitam se jesu li nam ove lekcije trebale pomoći da više cijenimo život i osjetimo tuđu bol ili smo samo trebali naučiti da nema života bez patnje?

Jedva čekam dan kad ćemo razumjeti zašto smo se morali mrziti da bismo se voljeli, zašto smo sami sebe morali uništiti da bismo se ponovno izgradili i zašto smo morali krenuti ispočetka tik do cilja. Pitam se tko nas je spasio ili nadahnuo da sami sebe spasimo?

Pitam se je li nam suđeno da se ponovno rodimo nekoliko puta kako bismo naučili istinski živjeti? Želim znati što nas je potaknulo na promjenu i kako to da više ne možemo prepoznati osobu koja smo bili.

Zašto ga slijepo slijedimo?

Jedva čekam dan kada ćemo razumjeti zašto se uporno zaljubljujemo u pogrešne osobe, zašto ne možemo zaboraviti one koji su nas povrijedili i zašto im ponekad još uvijek možemo oprostiti i primiti ih ponovno u svoj život. Želim znati kako rade naša srca, kako funkcioniraju, kako nas navode da činimo stvari koje nikada ne bismo i vode nas na mjesta na kojima znamo da ne smijemo biti?

Zanima me zašto ga slušamo, zašto ga slijepo slijedimo, kao da nas nikada prije nije navelo da se izgubimo? Zašto mu vjerujemo čak i nakon što je bilo slomljeno i zašto ga i dalje tražimo savjete kada nam stalno daje pogrešne odgovore? Pitam se hoće li doći dan kad ćemo ga prestati slušati i hoćemo li bez njega uopšte živjeti?

Jedva čekam…

Kažu da se sve događa s razlogom i ja u to zaista vjerujem, ali isto tako želim znati koji je razlog iza toga i zašto smo baš mi izabrani. Zašto se neki razlozi stalno ponavljaju, a neki nas još više zbunjuju? Želim razumjeti zašto prolazimo određene stvari, koja se poruka iza njih krije i što će biti ako nikada ne reagujemo na nju? Što ako je ignorišemo i nastavimo sa životom? Šta će se tada dogoditi? Hoće li se naši životi izgubiti u prevodu?

Jedva čekam dan kada će život imati smisla – ponekad znam zašto su se određene stvari dogodile, a ponekad nisam sigurna, ali znam da ćemo jednom nekako povezati tačkice i dovršiti zagonetku. Do tada, moramo naučiti kako živjeti ne pokušavajući razumjeti život i naučiti prihvatiti njegovu ironiju i neizvjesnost. U suprotnom ćemo izgubiti zdrav razum pokušavajući pronaći njegov smisao.

Izvor: thoughtcatalog.com

Pripremila Tena Ožegić
www.sensa.hr