LAKTAŠI, 23. avgusta – Boravak na kongresu mađioničara u Japanu, na početku epidemije virusa korona, za Radu Pilipovića Grifonija iz Bakinaca kod Laktaša i Miroslava Vukovića Rosija sa Fruške Gore predstavlja jedinstveno iskustvo.

Rade i Miroslav su u Zemlji izlazećeg sunca upoznali sasvim drugačiji svijet, ljude i njihovu svakodnevicu, živote koji se bitno razlikuju od naših u Srbiji, Republici Srpskoj ili na Balkanu. Japanci su ovu dvojicu mađioničara svjetskog ugleda pozvali u goste, na masovne skupove da tokom tri nedjelje održe predavanja o ovoj drevnoj vještini.

Kad su krenuli iz Beograda mađioničari nisu ni bili svjesni činjenice da na Daleki istok domaćinima nose “poklon” od koga je već u to vrijeme, sredinom marta, zazirao cijeli svijet.

– Krenuli smo na put s velikom dozom uzbuđenja. Znali smo da idemo u jednu od najuređenijih zemalja na svijetu, ali dolazak u Japan baš i nije bio prijatan. Po dolasku shvatili smo da imamo koronu, zarazu o kojoj nismo znali gotovo ništa. Na aerodromu “Haneda” u Tokiju shvatili smo šta znače simptomi koje smo imali – temperatura, glavobolja, kratak dah, drhtavica, preznojavanje… Ovi simptomi su predstavljali ulazna vrata za put u neizvjesnost koji je tad u to vrijeme dobio ime kovid-19. Kod nas u Srbiji i Republici Srpskoj još uvijek nije bilo većih problema s ovim virusom, ali eto ispalo je da smo zarazu, ne znajući dovoljno o tome, odnijeli našim domaćinima – priča Rade Pilipović.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Rade Pilipović Grifoni

Ubijeđen u prevaru

Izbora više nije bilo za Radu i Miroslava. Preostalo im je samo da se bore kako znaju i umiju.

– Imali smo sreće, jer zaraza nije ostavila teže posljedice. Bio je to neki blaži oblik, ali opreza nije nedostajalo. Nepoznati virus, koji je tad drmao Kinu i Vuhan, proučavao sam prije polaska u Japan i tad sam zaključio, kao uostalom i većina na Balkanu u to vrijeme, da je sve to jedna velika prevara. Sa takvim ubjeđenjem sam i krenuo na put ne sluteći da sam i sam negdje pokupio zarazu. Sredinom marta, kada smo putovali u Japan, kod nas nije bilo većih problema s koronom, slobodno se putovalo, nije bilo uzbune niti vanrednih mjera, mada smo gledali potresne snimke iz Kine – opisuje Vuković okolnosti odlaska na ovo, pokazalo se, avanturističko putovanje.

Kada su svi žurili kući iz svijeta, on i Rade Pilipović odlučili su se za suprotan pravac. Čak su htjeli i u Kinu, ali im tamošnje vlasti nisu dopustile ulazak u zemlju. Zato su tri sedmice proveli u Japanu.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Miroslav Vuković Rosi

– Ni u Japanu tad nije bilo dramatično, sve je djelovalo ohrabrujuće, iako je Vuhan u to vrijeme svakodnevno brojao ogromne žrtve. Mi smo se s Japancima gurali u podzemnoj željeznici, autobusima, na ulicama, gdje je sve djelovalo sasvim normalno. Tako smo u Japanu zaključili da smo koronu donijeli iz Srbije. Borili smo se najviše konzumirajući ljuta jela, osjećali smo da nam to pomaže. Nekako smo preboljeli koronu, pa smo se mogli posvetiti redovnim, ranije planiranim aktivnostima. Nismo paničili, jer tek tada ne bismo nigdje pristali – opisuju dvojica mađioničara i svjetskih putnika svoj boravak zemlji samuraja.

Status zvijezda

Japancima korona nije mnogo promijenila živote.

– Oko 30 odsto Japanaca uvijek nosi maske, restorani su radili sasvim normalno, mada je ispred svakog objekta postavljen sprej za ruke i svi su to poštovali. U hotelu, recepcionar se uvijek izvinjavao zbog maske koju nosi. Cijene su svuda nepromijenjene, mada su samo u hotelima usluge pojeftinile – ispričao nam je Vuković iznoseći i druge impresije o koroni i ponašanju tamošnjeg stanovništva.

Vuković i Pilipović su, sa statusom zvijezda evropskog mađioničarstva, izazvali veliko interesovanje u Japanu, a o njihovom boravku izvještavali su svi važni mediji. Slikali su ih na predavanjima, prilikom nastupa, pratili njihova gostovanja i iskazivali poštovanje, priređujući večere u čast srpskih mađioničara.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

– Bili smo na kongresu mađioničara u Kjotu, na jezeru pored ovog mjesta, koje se zove Ocu. To mjesto ima dugu i bogatu tradiciju kongresnih okupljanja. Boravili smo u hotelu koji poštuje japansku tradiciju, gdje se pije isključivo čaj, a u ovaj objekat gosti ulaze bosi. Apartmani su veoma luksuzni, namješteni u skladu s japanskom tradicijom – ispričao nam je Miroslav Vuković Rosi, opisujući specifičnosti Japana, posebno u vrijeme korone.

Status

Japan je visoko razvijena zemlja u svim oblastima, pa i u mađioničarstvu.

– Oni su imali dva svjetska kongresa. Takođe imaju 30.000 registrovanih mađioničara, a o kolikom interesovanju se radi pokazuje primjer da u svim zemljama bivše Jugoslavije ima samo 30 registrovanih mađioničara. Ipak, mi smo veoma cijenjeni u svijetu. Kod nas je važno da se ne ponavljaju isti trikovi, tragamo uvijek za novim, a kod njih je to na nižem nivou. Mada mađioničari u Japanu imaju bolji status, to je kod njih zabava. Veliki broj starijih se u to uključuje, naprimjer penzioneri, radnici u fabrikama se relaksiraju pokazujući mađioničarske trikove na pauzama. To je kod njih ušlo u narod dok je kod nas elitističko zanimanje – na široko i detaljno mađioničarski status u Japanu opisuje Rade Pilipović, čiji program u toj zemlji nije poremetila ni svjetska epidemija korone.

Pilipović kaže da je impresioniran predusretljivošću Japanaca, koji su ljubazni i uvijek spremni da pomognu.

– Shvatio sam u Japanu da njihov narod ima dušu, veliko srce. Njihov sistem je po mjeri i u funkciji čovjeka. Nigdje, nijednog časa, tokom tronedjeljnog boravka, nisam se osjećao beznadežno, izgubljeno u vremenu i prostoru. Bez obzira što ne razumijem jezik niti umijem pročitati bilo koji znak njihovog pisma, u Japanu su me osvojili toplinom, iskrenošću i stalnom spremnošću da pomognu – kazao nam je Rade.

Kuhinja

Za njega je neobična japanska kuhinja, a posebno način serviranja.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

– Hrana je posebna, jer se za obrok dobije gomila plastike i kesica, pa se sve potapa u vodu i jede. Japanci se hrane u mini-restoranima i samoposlugama, a sve se prodaje na komad. Večerao sam s jednim od svojih domaćina i naš sto bio je pun zdjelica, čaša, svakojakih posuda, a ja nisam znao čega prije da se dohvatim i kako da se ponašam – opisuje Rade japanske kulinarske običaje.

Japansko društvo je moderno, uređeno u svim segmentima, pola vijeka ispred nas, smatra Radin kolega Miroslav Vuković.

– Za nas je ipak neshvatljivo da u zemlji visoke tehnologije i brzog napretka Japanci stvaraju i armiju nepismenih, u smislu opšteg poznavanja svega oko sebe. Svi su striktno usmjereni na jednu vještinu. Začuđujuće za nas je da, naprimjer, radnica na kasi ne zna tablicu množenja, ne zna čak ni sabiranje i oduzimanje. Sve što se od nje traži je da ubaci novac u mašinu koja pročita bar-kod i vrati kusur – iznosi Vuković impresije iz Japana, gdje je mnogo puta boravio ali ga uvijek ponešto, iznova, fascinira.

Posvećenost na poslu je velika, poštenje je veoma izraženo, povjerenje takođe. U nekim prodavnicama, uvjerio se Vuković, nema ni prodavca ni video-nadzora, kupci sami uzimaju, uredno plaćaju svoje račune.

Imaju čudne, bizarne stavove o životu, svijetu, hrani, vodi, ali su prilagodljivi. Naprimjer, oni nose maske i dok spavaju, ukoliko je to preporučeno.

Grifonijeva teorija

Rade Pilipović Grifoni, jedan od najpoznatijih mađioničara u Srbiji i Evropi, ima svoju teoriju ovog drevnog zanata.

– Magija je spoj raznih umjetnosti, glume, pantomime i igre svjetlosti. Tu je najbitniji iznenadni efekat. Desi se ono što publika ne očekuje, crvena marama na neobičan način pretvori se u bijelu, a onda iz ruku gdje su bile te marame izleti golub. Svaki trik je zasnovan na nečemu što je, na prvi pogled, nemoguće, ali to se samo tako čini, jer ništa nije natprirodno. U pitanju je isključivo vještina mađioničara – priča mađioničar Rade Pilipović, jedan od najvećih majstora tog posla kod nas, ali i u svijetu.

ROSIJEV MUZEJ

Mađioničar Miroslav Vuković Rosi posjeduje jedinstven mađioničarski muzej na Fruškoj gori sa više od 20.000 eksponata. U njemu su testere, sanduci, lebdeći stolovi, kineski krugovi, karte, loptice, cilindri…

Tanka crta između mađioničarstva i magije, kaže naš sagovornik, često i samom mađioničaru postaje nevidljiva.

– Kada mađioničar povjeruje u svoju tačku, to je onda magija. Mađioničarstvo je zanat, vještina i umjetnost, koji nisu racionalni nego zanimljivi. Mađioničar ne stvara magiju nego to čine ljudi koji ga gledaju i koji to što vide ne mogu da objasne – priča Rosi.

Srpskainfo