LAKTAŠI, 24. oktobra – Selo u opštini Laktaši, udaljeno 17 km sjeveroistočno od opštinskog centra, 25 km od Klašnica i 9 km od magistralnog puta Klašnice-Prnjavor. Teren je pretežnoravničarski sa blagim nagibom prema rijeci Vrbas, koja protiče cijelom zapadnom stranom sela. Prostire se na površini 13,472 km2, a smješteno je između 106 i 221 m n. v.

Šeškovci5
Kroz selo prolazi put dužine 4 km, asfaltiran 1978. godine kao i asfaltni put za zaselak Rijeka dužine 2 km. Kuće su razbijenog tipa i pretežno su locirane po zaseocima. Graniči se sa selima Kriškovci, Gumjera (laktaška opština), Novi i Stari Martinac (srbačka).
Zapadnom stranom protiče Vrbas. Poznati vodotoci su još Bistrica, Buban, Velika i Mala rijeka, Vilenac, Vodica, Miljanovac. Imaju Gornje i Donje otoke, Gornja ada. Poznatiji toponimi su: Bijelo brdo, Božidarevac, Kućišta, Lug, Savkovića i Sumrakovo brdo, Trnovi, Čuporak. Veći zaseoci su: Mednjak, Jelin lug, Stankovac i Rijeka.

Šeškovci4
Stanovništvo Šeškovaca bavi se poljoprivredom, a manji dio je zaposlen u Laktašima i Aleksandrovcu. Uzgaja kukuruz, pšenicu, zob, a dobro uspijeva i voće (šljive, jabuke, kruške, trešnje…)
Škola je otvorena 1932. i radila je do 1941. godine. Zgrada je 1944. bombardovana. Nastava je ponovo počela da se izvodi 1946. godine u hodniku porušene školske zgrade. Od 1948. nastava je izvođena u novoizgrađenim prostorijama sve do 1954. Potom je zgrada iz 1932. obnovljena i u njoj je izvođena nastava do 1969, do katastrofalnog zemljotresa. Godine 1971. izgrađena je nova montažna školska zgrada koja je radila do 1976. godine. Otada djeca pohađaju nastavu u OŠ u Kriškovcima.

Šeškovci1

Crkva posvećena Sv, apostolu Luki izgrađena je 1934. go- dine, a obnovljena 2009. Preminule mještane sahranjuju u šeškovačkom groblju u blizini crkve.
Lokalni vodovod funkcioniše od 1978. godine, kada je oko 40 domaćinstava dobilo pitku vodu. Kroz selo prolazi i glavni vodovod iz Kriškovaca. Telefonski priključci su uvedeni 1993, a selo je dobilo električnu energiju 1971. godine. Na Velikoj rijeci zubu vremena odolijevale su dvije vodenice, a nekada su bili poznati i veliki mlin Tumbas na Vrbasu i Badnjaš na Velikoj rijeci. Radile su dvije prodavnice mješovite robe, a društveni dom i objekti 33 „Agroplet” nisu u funkciji. Šeškovci su prije Drugog svjetskog rata važili za razvijenije selo. Po nekim izvorima ban T. Milosavljević planirao je ovo selo za opštinski centar.

Šeškovci3
Poginuli u Drugom svjetskom ratu kao pripadnici NOV: Miloš Babić (1922-1942), Mile Jovančević (1922-1943), Miloš Kuprešanin (1920-1941), Milka Milašinović (1923-1944), Bojin (1922-1944) i Živko (1928-1945) Mihajlović, Savan (1905- 1945), Rajko (1922-1945), Vojislav (1925-1944), Vladimir (1923- 1944) i Bogoljub (1925-1944) Sandić, Nenad Savković (1925- 1944), Sredoje Subić (1905-1943) i Rajko Zvizdalo (1921-1944). U knjizi Laktaši u NOB i revoluciji 1941-1945. nema Miće Rakića, ali je njegovo ime ispisano sa ostalim borcima na spomen-ploči postavljenoj na društvenom domu. Žrtve hrvatsko-muslimanskih ustaša bili su: Dušan Mihajlović (1906-1944) i Uroš Savković (1921
1944).
Pripadnici JVO bili su: Radomir1944), Ostoja Đ. Kuzmanović (1920-1944), Rajko J. Krkić (1921- 1944), Branko S. Mihajlović (1924-1944), Vladimir M. Martić (1909-1944), Dragan S. Stanišljević (1924-1944) i Đurađ T. Prodan (1924-1944). Njihova imena su ispisana na spomen-ploči kod crkve u Kriškovcima.
Šeškovci su za vrijeme Drugog svjetskog rata (proljeće 1944) bili bombardovani. Tom prilikom, zgrada osnovne škole je teško oštećena. Kada su se saveznički avioni vraćali iz Rumunije, američki avion se srušio u šumi Miljakovac. Poginulog pilota mještani su sahranili u pravoslavno groblje i podigli mu spomenik. Sredinom pedesetih godina, porodica poginulog pilota je prenijela njegove ostatke, a spomenik ostavila u vodoravnom položaju.
U ratu 1992-1995. živote su izgubili borci VRS: Slobodan Dragomirović (1968-1994), Slaviša (1970-1992) i Nedeljko (1954-1993) Jerković, Slaviša Jungić (1973-1993), Vitomir Kavržić (1952-1993), Dragan Kotaraš (1969-1992), Perica Kuzma- nović (1959-1995), Tane Mihajlović (1950-1992), Gojko Savković (1964-1995) i Vlado Sikimić (1954-1994). Njihova imena su ispisana na spomen-ploči u Kriškovcima.

Šeškovci2
Pouzdanih podataka o porijeklu stanovništva i nazivu sela nema. Pretpostavlja se da su njihovi preci doselili iz Srbije (Užice) i Crne Gore (Kolašin). Postoj i narodno predanje da j e u početku formiranja sela bilo šest koliba (pletara od šiblja,
pruća, bujadi…) i da je selo po tome dobilo naziv Šeškovci (šest koliba). Drugo predanje kaže da su sela Martinac, Ilićani, Kriškovci i Šeškovci nazvana po imenima četvorice braće: Martinu (koji je od oca dobio brda do Vrbasa – današnji Martinac), Iliji (brda i dolinu do Prosječke rijeke – Ilićani), Krišku (južni dio imanja – Kriškovci) i Šišku (staro kućiš- te – Šeškovce. Postoji i treća varijanta – da su poslije ustanka 1875-1878. godine oko stotinu ratobornih muslimana krenuli od Travnika prema rijeci Savi. Na prostoru današnjih Šeškovaca naišli su na šestoricu hrišćana, pobili ih i nabili na kolac (šest kolaca – šeškolci). Ti ljudi su sahranjeni u šumi nedaleko od današnjeg groblja.
Prema austrougarskom popisu iz 1879. godine „Šiškovci” su imali 33 kuće u kojima je živjelo 246 stanovnika (127 m. i 119 ž.) „grko iztočnjaka”, a 1895. selo „Šiškovci” obuhvatalo je Šiškovce i Tumbas. Imalo je 57 kuća (jedna nenaseljena) sa 254 „istočno-pravoslavna” stanovnika (138 m. i 116 ž.). Godine 1901. bilo je 30 kuća i 332 stanovnika (170 m. i 162 ž.). Prema popisu iz 1910, u selu je registrovano 67 kuća i 13 ciganskih šatora, te 433 stanovnika (233 m. i 200 ž., 416 „srpsko-pravoslavna” i 17 muslimana); 1921. – 387 stanovnika (po vjeroispovijesti: 362 pravoslavca, dva rimokatolika i 23 bez konfesije; po maternjem jeziku: Srba ili Hrvata 362, Poljaka dva i ostalih 23); godine 1948, Šeškovci su imali 123 kuće i 633 stanovnika; 1953. – 665
četiri Hrvata, 42 Jugoslovena, jedan iz reda ostalih); 1991. – 133 domaćinstva i 412 stanovnika (403 Srbina, jedan iz reda ostalih, dva Jugoslovena i šest Hrvata).
Krajem 2012. selo je imalo 122 domaćinstva, 178 kuća i vi- kendica, a u domaćinstvima je živjelo 375 stanovnika.
Najbrojnije porodice su Mihajlović (20 domaćinstava, 33 kuće i 66 stanovnika), Kuzmanović (13, 17, 43), Sandić (12, 19, 29), Savković (10, 11, 29) i Jungić (9, 10, 28). Dio Mihajlovića slavi Jovanjdan, a dio Sv. Vasilija Velikog, Kuzmanovići Đurđevdan i jedna porodica Pokrov Presvete Bogorodice, Sandići i Savkovići Aranđelovdan, te Jungići Đurđevdan.
Pored navedenih zastupljena su i prezimena: Arivuković, Babić, Mađarac, dio Martića, Pejčić, Stanišljević, Crnadak – slave Nikoljdan; Brkić – Ilindan; Bulatović – Lučindan; Vidović, Kragulj, Pavković, Predragović, Stojičić, Tomić, Crnčević
– Jovanjdan; Gajić, Janković, Jungić, Kavržić, Stanić – Đurđevdan; Dragomirović – Mitrovdan; dio Jerkovića Đurđevdan, a dio Aranđelovdan; Zorić – Petrovdan; Krasić – Sv. Ignjatija; Marić
– Sv. Vasilija Velikog; Milutinović, Pejić – Sv. Pantelejmona; dio Martića, dio Sikimića – Đurđevdan; dio Sikimića – Đurđic; Šumić – Miholjdan.
U selu je rođen Tihomir Tika Stanić (1960), filmski i pozorišni glumac i producent, gdje je njegov otac Nedeljko bio učitelj. Godine 2012. neki kadrovi filma „Falsifikator” snimljeni su na području Šeškovaca i Kriškovaca.

IZVORI: Popis u BiH 1879, 1885, 1879, 1895, 1910, 1921, 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine; Lična arhiva.

LITERATURA: Laktaši i Narodnooslobodilačkoj borbi i revoluciji 1941- 1945, Laktaši 1981; M. Desančić: 50 godina osnovne škole u Kriškovcima, Laktaši 2006; Prvi šematizam mitropolije Banjalučko-Bihaćke za godinu 1901.; Spomenica poginulim borcima opštine Laktaši 1991-1995, Laktaši 2007.

Izvor: Živko Vujić, LAKATŠKA ŽUPA (prošlost i sadašnjost), Laktaši, 2013.

 

Vojislav Ananić