LAKTAŠI, 21.maja- Spasovdan ili “Dan spasa” je sjećanje na dan kada se Isus Hrist poslednji put javio svojim učenicima – dvanaestorici apostola i uzneo (vazneo) na nebo.
Obilježava se 40 dana nakon Vaskrsa i uvijek pada u četvrtak.
Prema narodnom vjerovanju Spasovdan može da spasi kuću od nevolje, a djecu od bolesti. Stoga ne radi se nikakav težak posao.
Nakon toga, po predanju, popeo se na Maslinsku goru i uzneo na nebo.
Prije toga, učenicima je rekao: “Idite po svemu sveti i propovedajte Evanđelije svakom stvorenju. Ko povjeruje i krsti se, biće spasen, a ko ne povjeruje biće osuđen”.
Tako su apostoli proneli vest o Isusovom čudu u svet i tako počeli da spasavaju čovečanstvo – odatle naziv Spasovdan.
Mnogi lijepi običaji se vezuju za Spasovdan, a sačuvani su još iz predhrišćanskih vremena.
Bio je praznik ratara i stočara. Prema vjerovanju, na ovaj dan, gromovnik Perun, tukao je gromovima i gradom usijeve, a božanstvo Spas je, uz pomoć žitnog klasa u ruci, spasavalo usijeve. Zato je ponegdje ostao običaj da se za Spasovdan obavezno kolje jagnje, kao žrtva svecu.
Krst je sastavni deo Spasovdanskog rituala. Narod u nekim krajevima još uvek vjeruje da na Spasovdan svako obavezno treba da od ljeskovih grančica napravi krstić. On se onda stavlja na livade, njive ili na krovove kuća, svuda gde je potrebna zaštita od demona i loših čini. Stari su verovali da će upravo ovi krstići da sačuvaju od zla preko cijele godine one koji su ih napravili.
Prije zore, na Spasovdan Krstonoše pohode zapise – osveštana stabla, najčešće hrastove ili neke voćke, mahom divlje kruške. Noseći barjake i krst, narod stiže pod stablo zapisa, kiteći ga vjencima cvijeća i darujući raznim đakonijama.
Zapisano je da je jednom domaćinu kraj Topole, koji je odsjekao zapis na svojoj njivi u namjeri da ga isječe za kapiju, grom udario u dvorište gdje je ležao posječeni zapis, baš kada je ženio sina, i rastjerao svatove.
Na Spasovdan se izjutra ne jede ništa dok se ne okuse jagode.
Ponegde se čak i vjerovalo da ne valja okusiti novo voće ako su nekom deca umirala, dok najprije ne razdijele sirotinji od tog novog voća za dušu svoje djece, jer će, u suprotnom, na onom svijetu djeca ostati bez tog obroka i grišće svoje prste umjesto obroka, govoreći da su im ga roditelji pojeli.
Za Spasovdan kao krsnu slavu klalo se jagnje i spremala se cicvara. Inače, naši stari nisu pili mleko od Nove godine do Spasovdana, a vjerovali su da na Spasovdan muškarci ne valja da se briju, žene da se umivaju a djeca da se kupaju pa to nisu tog dana ni činili.
Na Spasovdan nikako ne valja spavati preko dana da se ne bi drijemalo čitave godine.
Na taj dan bogatiji su poslije odlaska u crkvu pozivali goste na ručak, a manje imućni su nastavljali druženje ispred crkve gdje se narod okupljao i veselio.
Bio je i običaj da se na Spasovdan, prije sunca, kupa u rijeci ili moru.
Na Spasovdan, vjerovalo se u Šumadiji, u zoru se mogu videti vampiri.
