LAKTAŠI, 14. oktobra – Pokrov Presvete Bogorodice – važan ženski praznik! Evo koji se običaji poštuju…
Pravoslavni vernici u Srbiji 14. oktobra obeležavaju praznik Pokrov Presvete Bogorodice, piše Lovesensa.
Prema predanju, ovim praznikom obeležava se Bogorodičino čudesno pojavljivanje. U starim spisima zapisano je da se 911. godine u carigradskoj Bogorodičinoj crkvi pojavila Bogorodica koja je u rukama imala pokrov kojim je pokrivala narod. Blistala je u predivnom sjaju u zlatokrasnoj porfiri, a njena odežda simbol je pokroviteljstva i zaštite od gladi, bolesti i pomora..
Veruje se da je ovo ženski praznik i često se naziva Pokrovice. Prema starom običaju žene treba danas da se posvete molitvi i ne rade fizičke poslove.
Takođe, prema verovanju, ovaj dan žene treba da posvete poštovanju Bogorodice i da se moli za zdravlje, svoju decu, potomstvo, ljubav i porodicu.
LAKTAŠI, 14. oktobra – Predstavnici kompanije “Kaldera” i kompanije “Simens” za BiH potpisali su danas u Laktašima ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji i licencnoj proizvodnji srednjonaponskih postrojenja za “Simens”.
Ugovor su potpisali direktor kompanije “Kaldera” Savo Minić i predstavnik kompanije “Simens” za BiH Slaviša Krunić.
Nakon potpisivanja ugovora, Minić je rekao novinarima da je potpisivanjem ovog ugovora kompanija “Kaldera” dobila licencnu proizvodnju i ovlaštenje za proizvodnju srednjonaponskih rasklopnih postrojenja za “Simens”, uz primjenu svih najsavremenijih tehnoloških dostignuća.
Minić je istakao da ovim ugovorom “Kaldera” mora ispunjavati najsavremenija tehnološka dostignuća kada je u pitanju srednji napon, te da joj ugovor omogućava pojavljivanje prvenstveno na tržištu BiH, ali Evrope i svijeta.
On je rekao da kompanija “Kaldera” ima saradnju sa “Simensom” više od 20 godina.
“U okviru ove saradnje razvili smo proizvod Kaldere i uspjeli proizvesti 19 blindiranih trafostanica koja je popunjena sa Simensovim proizvodima, te izvršiti njihovu distribuciju, ugradnju i održavanje na teritoriji Republike Srpske”, istakao je Minić.
On je rekao da potpisani ugovor omogućava širinu tržišta za “Kalderu” i konkurenciju na evropskom i svjetskom tržištu, ističući da ugovor znači mnogo za “Kalderu” i za Republiku Srpsku i za privredu u regionu.
Minić kaže da je kompanija “Kaldera” u teškom vremenu epidemije kada su velike kompanije trpile gubitke i otpuštale radnike uspjela da obezbijedi tehnološki proces i izradi projektnu dokumentaciju za proširnje proizvodnih kapaciteta, te da primi 35 novih radnika, tako da ova kompanija trenutno ima oko 150 radnika.
On je zaključio da “Kaldera” planira proizvodnju oko 100 blindiranih trafostanica, ali da njeni proizvodni kapaciteti mogu obezbijediti proizvodnju između 400 do 500 blindiranih trafostanica za tržište izvan Republike Srpske i BiH.
Predstavnici “Simensa” za BiH nisu davali izjave za novinare.
LAKTAŠI, 14. oktobra – Borivoje Milijić, najstariji mještanin Trgovišta, sela blizu Knjaževca, proslavio je 100. rođendan.
Vitalnog djeda Boku, rođenog 10. oktobra 1920. godine mnoge generacije sugrađana poznaju kao dugogodišnjeg matičara u Opštini Knjaževac, ali ponajviše kao dobrog čovjeka i vrijednog poljoprivrednika i domaćina.
Iako Opština Knjaževac ima veoma nepovoljnu demografsku sliku, čak i među njenim pretežno starijim stanovnicima malo ko proslavlja stoti rođendan. Djeda Borivojev recept za dugovječnost veoma je jednostavan.
– Prvo mora da bude pošten, da bude dobar radnik, da može svako da ga prihvati da radi da bi opstao da živi – savjetuje djeda Borivoje.
Kao pisar u knjaževačkom sudu počeo je da radi sa osamnaest godina, a poslije rata u opštinskoj matičnoj službi ostaje do penzije.
Vitalan i u stotoj godini, novine čita svakodnevno, kaže da je o svemu dobro informisan, piše RTS.
– Interesuje me odnos Srbije prema Americi, prema Rusiji, prema Kini, ta spoljna politika – dodaje djeda Boka.
Njegova kćerka Zlatica Milijić kaže da joj on služi kao podsjetnik, a ne ona njemu.
– Deda Boka je osoba, koja zrači nekom umjerenošću i to je neko osjećanje koje imam prema njemu još od kad sam bio mali – objašnjava Mateja Mihajlović, čukununuk.
– Uvijek sam dolazila ovde, ljuljao me kao bebu i sad kako sam starija uvijek pita kako sam, kako je u školi, pa sad kako je na poslu – ističe Milica Simić, praunuka.
Između redova sjećanja, lijepih želja i poklona, na proslavi u čast djeda Bokine dugovečnosti obavezna torta sa svjećicama – da stoti rođendan bude ukrašen kako i dolikuje takvom jubileju.
LAKTAŠI, 14. oktobra – Vatrogasci iz Laktaša imali su protekle noći, u razmaku od svega nekoliko časova, dvije intervencije, a gorjele su garaža i kuća.
Naime, u 1.55 intervenisali su na gašenju požara na garaži u Laktašima, dok su nešto nakon 5.20 od vatre spasavali kuću u Drugovićima.
Dan ranije, odnosno juče oko 11.30, intervenisali su na gašenju uljne peći u Laktašima.
Nobelova nagrada za mir nedavno je dodijeljena Svjetskom programu hrane (WFP), najvećoj humantarnoj organizaciji u svijetu, koja svakodnevno od gladi spasava oko 100 miliona djece i odraslih širom svijeta. Dio WFP tima je i 10 humanitaraca iz BiH.
Među njima se posebno ističu Banjalučanka Dragica Pajević Alp i Sarajlija Zlatan Milišić. Ovo dvoje izuzetnih ljudi za Srpskainfo govore o tome kako su primili vijest o velikom priznanju i šta ih motiviše da krstare s kraja na kraj svijeta pomažući gladnima i unesrećenima.
Dragica Pajević Alp (50), Banjalučanka sugrađanima poznatija po djevojačkom prezimenu Milojević, već 23 godine radi u Svjetskom programu hrane. Nakon Iraka, Turske, Sudana, Liberije, Kenije… danas služi u Kairu. Kada ide kući, putuje u Beograd, jer je porodici Pajević Alp, odnedavno, matična luka u glavnom gradu Srbije.
Radost uz čaj
U Beogradu se zatekla i kada je prošlog petka objavljeno da je WFP dobio Nobelovu nagradu za mir.
– Bilo je to uobičajeno vikend jutro, jer u regionu u kojem sada radim vikendi su petkom i subotom. Pila sam jutarnji čaj i provjeravala službene mejlove, kada mi je sa BBC aplikacije iskočila “brejking njuz” – Nobelova nagrada za mir Svjetskom programu hrane. Bio je to jako emotivan trenutak. Pročitala sam vijest bar tri puta, da budem sigurna da je to istina – priča Dragica.
FOTO: MILKICA MILOEJVIĆ/RAS SRBIJA
Radosnu vijest je prvo podijelila svojim sinovima, da im se još jednom zahvali što godinama “trpe” njena putovanja, danonoćni rad, selidbe s kraja na kraj svijeta.
Dragica i njen suprug Teoman Alp, koji takođe radi za Svjetski program hrane, zajedno imaju tri sina, već odraslih momaka, koji su ponosni na roditelje nobelovce.
Pomoć širom svijeta
Angažman u Svjetskom program hrane i UN sistemu Dragica je počela 1997. u rodnoj Banjaluci. Potom je otišla u lučki grad Bar, u Crnoj Gori, gdje je radila u regionalnom projektu.
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Međunarodnu karijeru počinje 2001. u Iraku. Potom se seli u Tursku, gdje je s drugim kolegama vodila koridor za isporuke hrane u Irak, koji je bio pod sankcijama. Potom je služila u Sudanu, a od 2009. do 2013. je u Keniji, s kolegama, vodila operacije prijema i isporuke humanitarne pomoći u hrani za sedam zemalja regiona. Nakon toga je prekomandovana u glavni štab Svjetskog programa hrane u Rimu, gdje je radila šest godina, uglavnom pružajući podršku operacijama u više od 80 zemalja širom svijeta. Bila je i dio UN tima za borbu protiv ebole u Liberiji 2015. godine.
Dragica trenutno u Kairu radi kao kao kordinatorka i savjetnica za lanac isporuke WFP humanitarne pomoći u hrani za region istočne Evrope, Bliskog istoka, sjeverne Afrike i centralne Azije. U 16 zemalja pružaju pomoć stanovništvu, a sarađuju s još nekoliko država u istom regionu, u kojima kupuju hranu za gladne.
– Sve to radimo, naravno, uz podršku naših donatora, bez čije pomoći ništa od ovog ne bi bilo moguće – kaže Dragica.
Korona
Već prilično komplikovanu situaciju dodatno je zakomplikovala korona. S jedne strane, WFP-u, koji ima 18.000 zaposlenih širom svijeta i brine o milionima gladnih, otežala je redovan rad. Uz to, pandemija im je donijela još dodatnog posla, pa sada, zahvaljujući reputaciji globalnog lidera u humanitarnoj logistici, pomažu drugim organizacijama i profesionacima u borbi protiv kovida 19.
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Tako je Dragica Pajević Alp, uz redovni posao, postala i jedna od liderki “kovid tima”, koji organizuje putnički avio-saobraćaj za zdravstvene, humanitare i diplomatske radnike širom svijeta na destinacije gdje komercijalni letovi ne funkcionišu, te dopremu medicinske opreme, maski, sredstava za dezinfekciju i ostale robe, koja je neophodna za borbu protiv pandemije.
– U isto vrijeme, naravno, nastavljamo sa svojim radom kao svjetski lider u borbi protiv gladi. A gladi će, nažalost, u godinama koje dolaze biti sve više – kaže Dragica.
Šef misije UN
Njen drugar i kako se u šali zovu “komšija”, Zlatan Milišić iz Sarajeva, ima još duži staž u Svjetskom programu hrane UN. Zlatan trenutno nije angažovan u organizaciji, jer je nedavno, odlukom generalnog sekretara UN Antonia Gutereša, imenovan za šefa misije UN u Tanzaniji.
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Ipak, s ponosom ističe da je i dalje dio WFP tima i da će se nakon isteka mandata vratiti u Svjetski program hrane.
– Mislim da je WFP-u sasvim zasluženo dodijeljena Nobelova nagrada za mir. Ovo priznanje potvrđuje važnu vezu između oružanog sukoba i gladi i ukazuje na to da pomoć u hrani može biti podsticaj za mirovne napore. Nobelovo priznanje takođe stavlja naglasak na važnost međunarodnih organizacija, odnosno multilateralnosti u rješavanju svjetskih problema – kaže Milišić.
Dodaje da humanitarne organizacije, kao što je WFP, nažalost, ne mogu donijeti mir u svijetu, ali mogu mnogo pomoći onima koje rat pogodi, kao i onima koji pokušavaju ostvariti mir.
“Najviše bole rane kod kuće”
Zlatan je karijeru humanitarca započeo ratne 1992. u svojoj zemlji i rodnom Sarajevu. Nakon toga, služio je u 15-ak zemalja širom svijeta.
– Pokušati pomoći ljudima koji su u nevolji, a pogotovo omogućiti im da se sami iz toga izvuku i ostvare bolji život, zaista pomaže da se čovjek osjeća ispunjenijim – kaže Zlatan.
Od svih humanitarnih angažmana najveći utisak je na njega ostavio rad u BiH, ratne 1992. i 1993. godine, nakon raspada Jugoslavije.
– Najviše pogađaju i bole rane kod kuće, među mojim, našim ljudima i narodima. Međutim, to iskustvo je opredijelilo moju budućnost i radi toga sam do današnjeg dana ostao predan ovom pozivu i poslu – kaže Zlatan.
Od međunarodnih angažmana najupečatljivije mu je iskustvo iz Avganistana, gdje je dvije godine služio kao direktor Svjetskog programa hrane za tu zemlju.
– Generacijama, decenijama, ljudi u Avganistanu žive u konstantnom stanju rata, sukoba, traume. Uz to, žene su u toj zemlji, nažalost, obespravljenije nego igdje drugdje u svijetu. Ako smo uspjeli bar malo ublažiti patnju naroda ove zemlje, mnogo smo učinili – kaže Zlatan Milišić.
“Glad je zvijer koja izaziva rat”
– Od mnogih misija na kojima sam bila, najjači utisak je na mene ostavio rad u Liberiji, gdje sam upućena iz Rima 2015. godine, kao rukovodilac zajedničke operacije za borbu protiv epidemije ebole – kaže Dragica Pajević Alp.
Nikada, kaže, neće zaboraviti riječi, koje je usred epidemije smrtonosne bolesti, izgovorio predstavnik Vlade Liberije, s kojim je sarađivala.
– Rekao je da, uz svu zahvalnost za fantastičnu podršku koju WFP pruža u borbi protiv ebole, narod Liberije nikada neće zaboraviti pomoć koju im je ova organizacija pružala u hrani, i u vijeme ebole, ali i ranije kada je zemljom harala glad. Rekao mi je, ko nije bio gladan, ne poznaje zvjersku bol gladi, ne poznaje osjećaj beznadežnosti čovjeka koji ne zna da li će imati sljedeći obrok, da li će moći da nahrani svoje dijete ili će ga gledati kako umire. Glad je zvijer i beznadežnost povezana sa glađu izaziva u čovjeku nagon da učini sve što može da to ublaži. Možda hrana sama po sebi nije mir, ali kad je nema, dan za danom, mjesec za mjesecom, gotovo neizbježno, glad će izazvati rat, rekao mi je moj prijatelj iz Vlade Liberije – sjeća se Dragica Pajević Alp.
LAKTAŠI, 14. oktobra – Novogodišnje proslave na gradskim trgovima uveliko su otkazane širom Bosne i Hercegovine, ali to nije spriječilo hotele, restorane i druge ugostiteljske objekte da počnu planiranje dočeka Nove godine.
Ipak, epidemiološke mjere mogle bi uveliko poremetiti ove planove.
Nije teško putem interneta i društvenih mreža doći do prvih hotelskih ponuda za najluđu noć u godini. Ipak, na ovim ponudama nije istaknuto da li će biti ograničen broj gostiju na proslavi, ograničeno radno vrijeme objekta i slično, piše Klix.
Prema trenutnim epidemiološkim mjerama ugostiteljskim ubjektima na području Federacije BiH dozvoljen rad do 23 časa, dok ugostiteljski objekti u Srpskoj mogu raditi do ponoći. Kada je riječ o okupljanjima, dozvoljeno je 50 ljudi u zatvorenom i 100 na otvorenom prostoru.
Novogodišnji planovi uprkos mjerama
Iako se kuju novogodišnji planovi usljed pandemije i svakodnevnog povećanja broja zaraženih širom Evrope, pomoćnik federalnog ministra zdravstva Goran Čerkez govori nam kako svi koji organiziraju neke proslave to čine na vlastitu odgovornost. Kako ističe, ne veseli ga baš takav novogodišnji scenario.
– Još uvijek je prerano govoriti o proslavi Nove godine jer tek ulazimo u jesenji period gdje trebamo biti vrlo oprezni i gledati šta se dešava u Evropi. Ne veseli nas što u evropskim zemljama dolazi do velikih zatvaranja, posebno ugostiteljskih objekata. Pratimo kontinuirano situaciju i o tim temama ćemo moći razgovarati početkom decembra. Svako ko sada pokušava organizovati bilo šta, to preuzima na svoj rizik. Vrlo je jasno da će se mjere morati donositi i da ćemo s ovim živjeti još godinu – kazao je Čerkez.
Primjena vakcine
U slučaju da prva vakcina protiv korona virusa bude registrovana u novembru ove godine, Čerkez pojašnjava kako njena primjena neće početi prije petog mjeseca iduće godine.
– To bi bio tek početak nadziranja približavanja krajnjoj fazi pandemije. Dolazak vakcine će biti veliki izazov za cijeli svijet, a posebno transport, proizvodnju velikih količina doza te skladištenje vakcina – dodao je Čerkez.
Zabave u zatvorenom prostoru
Prema sadašnjim epidemiološkim peporukama, proslavama ne bi trebali prisustvovati gosti koji imaju bilo kakve znakove respiratornih bolesti. U objektima se mora voditi evidencija o rasporedu gostiju, odnosno propisanom razmaku između stolova i stolica.
U zatvorenom prostoru naročito je važno osigurati dobru ventilaciju vanjskim vazduhom, kao i ostale uslove preporučene za ugostiteljske objekte. Preporučuje se da zvanice sjede za stolovima i da za vrijeme proslave nema aktivnosti tokom kojih dolazi do bliskog kontakta, poput plesa, osim između članova istog kućanstva.
Preporučuje se osigurati fizički razmak od četiri metra između pjevača i muzičara od ostatka zvanica, kao i osigurati distancu između samih muzičara. Na proslavama se ne preporučuju pozdravi koji uključuju fizički kontakt, kao što su rukovanje, grljenje i ljubljenje.
LAKTAŠI, 14. oktobra – Zakon je propisao gdje se moraju nositi zaštitne maske tokom epidemije virusa korona, ali ne kaže trebaju li biti čiste i koliko često se trebaju mijenjati.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
Stavljamo ih u džep, u torbu, nosimo oko ruku, držimo ispod brade, ne razmišljajući utiče li to na njihovu efikasnost.
Mikrobilološka laboratorija je provjerila šta sve živi na maskama koje smo uzeli od građana Sarajeva.
– Tu su neke bakterije koje se nalaze na rukama, ali, ako se u nekim drugim uslovima nađu mogu biti patogene, mogu izazvati oboljenja – rečeno je iz Mikrobiološke laboratorije u Sarajevo.
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da se maske mijenjaju svaki dan, prenosi Radio Slobodna Evropa.
